Kako je moguće da je nešto toliko logično, a da tvoj komšija, profesor ekonomije ili bankarka na šalteru i dalje ponavljaju da je to “opasna kocka” i prevara? ili vide samo zelene i crvene svećice na ekranu ,vide trgovanje, kockanje,dionice i “brzu zaradu”.
Ako je Bitcoin “digitalno zlato” i budući standard novca ,monetarna revolucija, zašto ga većina ne razumije?
Odgovor nije u tehnologiji. Odgovor je u psihologiji, strahu i decenijama ispiranja mozga. Evo zašto većina ljudi i dalje ne vidi ono što je svima ispred nosa
Mješanje spekulanata sa Bitcoinom
Ljudi vide horde klinaca koji uskaču u Bitcoin nadajući se da će od 100 evra napraviti 100.000 preko noći. Pošto su ti ljudi zapravo kockari, posmatrači zaključuju da je i Bitcoin kockarski alat.To je kao da kažeš da je stan u centru grada kazino, samo zato što postoje ljudi koji se bave spekulativnom preprodajom nekretnina. To što se neko kocka sa Bitcoinom ne menja činjenicu da je on po svojoj strukturi superioran oblik novca
Generacijsko ispiranje mozga (Normalizacija inflacije)
Mi smo rođeni u sistemu gdje je inflacija od 2-3% “zdrava”. Tako nas uče u školama i na fakultetima. Većina ljudi ne može ni da zamisli svijet u kojem novac ne gubi vrijednost jer nikada nisu živjeli u njemu. Za njih je pad cijena (deflacija) sinonim za ekonomsku depresiju, jer su ih tako naučili kejnzijanski ekonomisti. Teško je objasniti ribi šta je to voda, dok je ne izvučeš na suvo.
Zid od poricanja (Sunk Cost Fallacy)
To je verovatno najjača psihološka barijera koja sprečava ljude da prihvate Bitcoin. Sunk Cost Fallacy (Zabluda o nepovratnom trošku) tera ljude da nastave da ulažu u propalu ideju ili sistem samo zato što su već previše “uložili” u njega , bilo da je to novac, vreme ili ponos
Zamisli nekoga ko je proveo 40 godina štedeći u penzionom fondu, kupujući obveznice i vjerujući državi. Priznati da je Bitcoin bolji sistem znači priznati da je igra u kojoj su učestvovali cijeli život bila namještena protiv njih. Lakše je proglasiti novu tehnologiju ludom,kockanjem i prevarom, nego sebe proglasiti nasamarenim.
Teret naslijeđenog znanja (The Curse of Knowledge)
Profesor ekonomije je proveo decenije učeći o Kejnzijanskoj ekonomiji, gdje je centralna banka “bog i batina”, a inflacija se smatra neophodnim podmazivanjem zupčanika sistema.
Problem: Bitcoin poništava te osnove. Priznati Bitcoin znači priznati da je dobar dio onoga što su učili i predavali decenijama zastarjelo. Teško je natjerati nekoga da razumije nešto ako mu plata (ili status) zavisi od toga da to ne razumije.
Problem prve asocijacije (Kripto-scams)
Za prosječnog “normija”, Bitcoin je isto što i onih 20.000 bezvrijednih “kriptovaluta”, NFT sličice majmuna i razne prevare poput FTX-a. Oni ne vide razliku između Bitcoina (monetranog protokola) i kripta (kasina). Mediji jedva čekaju da objave kad cijena padne, ali rijetko objašnjavaju zašto je Bitcoin jedinstven.
Psihologija novca i države
Od rođenja smo učeni da novac “dolazi od države”. Ideja da novac može postojati bez centralnog autoriteta, baziran isključivo na matematici i kodu, mnogima zvuči kao naučna fantastika ili prevara. To je kognitivna disonanca mozak odbija informaciju koja se kosi sa duboko ukorijenjenim uvjerenjima.
Lična odgovornost je strašna
U današnjem sistemu, ako pogriješiš, zoveš banku da stornira transakciju. Ako zaboraviš šifru, ideš na “forgot password”. U Bitcoin svijetu, ti si jedini odgovoran. Ako izgubiš svoje ključeve, novac je nestao. Većina ljudi se podsvjesno plaši te slobode jer sloboda sa sobom nosi stopostotnu odgovornost. Lakše je biti “zaštićeno dijete” bankarskog sistema nego “odrastao čovjek” u Bitcoin standardu.
Volatilnost (Emotivni rolerkoster)
Većina ljudi kupi Bitcoin kad je na vrhu (jer svi pričaju o tome) i proda ga kad padne za 30% (jer se prepadnu). Oni ne gledaju 10 godina unaprijed, oni gledaju šta će biti u petak. Taj kratkoročni fokus ih sprečava da vide širu sliku .
Za većinu ljudi, stabilnost cijene = sigurnost.Bankarka na šalteru vidi da Bitcoin skoči 10% danas, a padne 15% sutra. Za nju je to definicija kocke.
Ono što ona ne vidi (ili ne želi da vidi) jeste dugoročni trend i matematička oskudica. Ljudi miješaju kratkoročnu fluktuaciju cijene sa fundamentalnom vrijednošću protokola.
Miješaju „Cijenu“ i „Vrijednost“
Ovo je osnovna greška. Tvoj komšija, profesor ili bankarka gledaju u ekran i vide da je Bitcoin juče bio 60k, danas je 55k, a sutra će možda biti 70k.
Oni vide: Nestabilnost = Kocka.
Istina: Bitcoin je najstabilnija stvar na svijetu jer se njegova pravila ne mijenjaju. U kodu je zapisano uvijek će biti 21 milion i niko to ne može promijeniti. Ono što je zapravo nestabilno su dolar i evro, kojima oni očajnički pokušavaju da izmjere vrijednost Bitcoina.
To je kao da pokušavaš da izmjeriš planinu lenjirom koji je od gume i koji se stalno rasteže.lenjir je rizičan jer se svaki dan rasteže, dok planina stoji tamo gdje je i bila.
Kako to obično biva kroz istoriju?
Ljudi nikad ne prihvaćaju velike promjene odjednom. To ide u fazama:
Ismijavanje: “To je novac za igrice i kriminalce.”
Napadanje: “Treba to zabraniti, troši previše struje!”
Prihvatanje (Self-evident): “Pa naravno da koristimo Bitcoin, to je najlogičnije.”
Svi mi volimo da mislimo da smo racionalna bića koja prihvataju inovacije jer su pametne. Ali istina je drugačija. Većina ljudi ne mijenja svoje navike dokle god je bol izdržljiva.
Bitcoin se ne usvaja jer su ljudi odjednom postali stručnjaci za ekonomiju . On se usvaja onog momenta kada muka postane veća od straha.
Evo nekoliko moćnih istorijskih primera gde su ljudi reagovali identično kao danas na Bitcoin ,prvo sa strahom i ismevanjem, a onda nisu mogli da zamisle život bez toga.
Struja: “Ubica u zidovima”
Krajem 19. veka, struja je bila apsolutno strašilo za “normije”.
Ismejavanje: Ljudi su mislili da je sijalica trik i da je nemoguće imati “sunce u sobi”.
Napadanje: Gasne kompanije (koje su tada držale monopol na osvetljenje) širile su paniku. Novine su pisale da će struja iz zidova spržiti decu, da izaziva ludilo i da je “đavolje delo”. Čak su i u školama učili decu da se ne približavaju žicama.
Prihvatanje: Danas niko ne ulazi u mračnu sobu i ne razmišlja o opasnosti – samo pritisneš prekidač. Struja je postala nevidljiva infrastruktura, baš kao što će Bitcoin postati za novac.
Automobil: “Smrdljiva kočija koja kvari konje”
Kada se pojavio prvi auto, bio je glasniji, skuplji i nepouzdaniji od konja.
Ismejavanje: Ljudi su vikali vozačima: “Kupi konja, budalo!” jer su automobili stalno upadali u blato.
Napadanje: U Engleskoj je donet “Zakon o crvenoj zastavi” (Red Flag Act). Svaki auto je morao da ima čoveka koji hoda ispred njega i maše crvenom zastavom da upozori ljude. Političari su tvrdili da će brzina veća od 30 km/h izazvati pucanje pluća kod putnika.
Prihvatanje: Danas su gradovi sagrađeni oko automobila, a konje koristimo samo za sport.
Internet: “Samo za štrebere i teroriste”
Pre samo 30 godina (1995.), ugledni časopis Newsweek objavio je članak: “Zašto internet nikada neće uspeti”.
Ismejavanje: Govorili su da niko normalan neće čitati vesti na ekranu kad ima novine, niti kupovati knjige preko mreže (Amazon).
Napadanje: Vlade su se plašile da će internet služiti samo za šifrovane poruke kriminalaca. Govorili su da internet “ubija socijalni život” i kvari omladinu.
Prihvatanje: Danas ne možeš da kupiš kartu, platiš račun ili nađeš posao bez interneta. On je postao operativni sistem društva.
Ljudi se ne plaše Bitcoina zato što je loš; plaše se jer je nov, a istorija nas uči da svaka tehnologija koja menja temelje društva mora proći kroz iste faze: ismejavanje, napadanje i na kraju , apsolutno prihvatanje.