Da bismo razumjeli kako je nastala fiat valuta, prvo moramo razumjeti šta je novac, kako su se pojavili bankari i zašto su ljudi uopšte pristali da umjesto zlata koriste papirne banknote.
Novac nije nastao zato što je neka država jednog dana odlučila da ljudima treba sredstvo plaćanja. Novac je nastao prirodno, iz potrebe ljudi da lakše razmjenjuju vrijednost. Prije novca postojala je trampa. Ljudi su direktno mijenjali robu za robu: žito za meso, kožu za alat, stoku za so i slično. Problem je bio u tome što su se potrebe morale poklopiti. Ako ja imam žito, a treba mi obuća, moram pronaći obućara kojem baš tada treba moje žito. To je bilo sporo, nepraktično i ograničavalo je trgovinu.
Zbog toga su ljudi vremenom počeli tražiti robu koju će većina prihvatati kao sredstvo razmjene. Dobar novac morao je biti rijedak, trajan, djeljiv, prenosiv i prepoznatljiv. Kroz istoriju su različite stvari služile kao novac: so, stoka, školjke, bakar, srebro i zlato. Međutim, zlato se vremenom izdvojilo kao najbolji oblik novca jer ga nije moguće lako proizvesti, ne propada, teško ga je falsifikovati i ljudi su ga širom svijeta prihvatali kao sredstvo čuvanja vrijednosti.
Zlato je bilo pravi novac jer njegova vrijednost nije dolazila iz državne naredbe, nego iz njegovih osobina i dobrovoljnog prihvatanja na tržištu. Ljudi su ga željeli zato što su znali da ga i drugi ljudi žele. Upravo tu počinje priča o bankarima.
Odakle potiču bankari?
U početku su to bili trgovci, kamatari, mjenjači novca U starim trgovačkim centrima postojali su ljudi koji su mijenjali različite kovanice, vagali metal, provjeravali čistoću zlata i srebra, pozajmljivali novac uz kmatu.
Vremenom su mjenjači novca i rani bankari počeli nuditi usluge čuvanja zlata. Ljudi su kod njih ostavljali zlato jer ga je bilo opasno držati kod kuće ili nositi na duga putovanja. Zauzvrat bankar bi izdao potvrdu da je određena količina zlata pohranjena kod njega.
Ta potvrda je u početku bila samo dokaz da neko ima pravo da podigne svoje zlato. Na primjer, ako bi trgovac ostavio deset unci zlata kod zlatara, dobio bi papirnu potvrdu da može doći i preuzeti tih deset unci. Taj papir nije bio novac sam po sebi. Bio je samo zamjena za zlato koje se nalazilo u trezoru.
Međutim, ljudi su brzo shvatili da je mnogo lakše trgovati tim potvrdama nego fizički nositi zlato. Umjesto da neko podigne zlato, odnese ga drugoj osobi, a ta osoba ga ponovo vrati kod zlatara, jednostavno bi prenio papirnu potvrdu. Tako su potvrde za zlato počele kružiti kao novac.
Tu nastaju prve banknote.
Banknote su u početku bile obećanje
Važno je razumjeti da ljudi nisu odmah prihvatili papir zato što su vjerovali papiru. Prihvatili su ga zato što je taj papir predstavljao pravo na zlato. Banknota je bila obećanje da se može zamijeniti za određenu količinu stvarnog novca.
Drugim riječima, papir je imao vrijednost jer je iza njega stajalo zlato.
To je bila praktična inovacija. Zlato je bilo dobro za čuvanje vrijednosti, ali nije uvijek bilo praktično za svakodnevnu trgovinu. Bilo ga je teško transportovati, trebalo ga je vagati, provjeravati čistoću i čuvati od krađe. Banknote su riješile taj problem. One su omogućile ljudima da koriste papir, a da i dalje vjeruju da iza tog papira stoji stvarni novac zlato
Problem počinje onda kada bankari shvataju jednu ključnu stvar: ne dolaze svi ljudi istovremeno po svoje zlato.
Ako sto ljudi ostavi zlato u banci, većina njih neće svaki dan tražiti da ga podigne. Ljudi uglavnom koriste potvrde, trguju njima i vjeruju da je zlato tamo gdje treba biti. Bankari su iz toga zaključili da mogu izdati više potvrda nego što imaju stvarnog zlata u trezoru.
Na primjer, ako banka ima 100 kilograma zlata, može izdati papirne potvrde kao da ima 150 ili 200 kilograma. Sve dok svi ljudi ne dođu istovremeno da traže zlato, sistem može funkcionisati. Tako nastaje frakcionalno bankarstvo sistem u kojem banka ne drži puno pokriće za sve izdane potvrde i depozite, nego samo dio rezervi.
To je bio prvi veliki korak od pravog novca prema novcu zasnovanom na povjerenju.
Zašto je državi odgovarao bankarski sistem?
Države su kroz istoriju uvijek imale veliki problem: kako finansirati ratove, administraciju, dvorove, vojsku, infrastrukturu i dugove. Kada je novac bio vezan za zlato, država nije mogla jednostavno stvoriti više novca. Mogla je trošiti samo ono što prikupi porezima, pozajmi ili osvoji.
To je ograničavalo državnu moć.
Državi su trebali bankari jer su joj omogućavali da dođe do novca odmah, čak i kada ga trenutno nema. Bankarima je trebala država jer im je davala zakonsku zaštitu, privilegije i moć koju sami ne bi mogli imati.
Tu nastaje savez bankara i države.
Država se zadužuje kod bankara. Bankari finansiraju državu. Zauzvrat dobijaju povlašten položaj, dozvole, monopol, zaštitu zakona i vremenom pristup centralnom bankarstvu. Taj odnos nije nastao odjednom, ali se kroz istoriju sve više učvršćivao.
Bankari su državi omogućili da troši više nego što ima. Država je bankarima omogućila da njihov papirni novac i kreditni sistem dobiju zakonsku snagu.
Centralne banke kao ključni korak
Centralna banka je najvažnija institucija u prelazu od zlatnog novca prema fiat valuti. Ona se pojavljuje kao banka banaka i kao institucija koja upravlja monetarnim sistemom jedne države.
Kako je zlato prvo potisnuto, a zatim uklonjeno?
Proces uklanjanja zlata nije se desio preko noći. Prvo su ljudi koristili zlato direktno. Zatim su koristili papirne potvrde koje su bile zamjenjive za zlato. Nakon toga su banke i države počele izdavati više papira nego što su imale zlata. Kasnije su u krizama privremeno suspendovale zamjenu papira za zlato. Na kraju su te privremene mjere postale trajne.
Ovo je važno: ljudima nikada nije odmah rečeno da će pravi novac biti zamijenjen papirom bez pokrića. Proces je bio postepen.
Prvo je papir predstavljen kao praktičniji način korištenja zlata.
Zatim je papir postao navika.
Onda je država preuzela kontrolu nad izdavanjem novca.
Zatim je zlatno pokriće smanjivano.
Na kraju je veza između valute i zlata potpuno prekinuta.
Tako je papirni novac, koji je nekada bio samo potvrda za zlato, postao fiat valuta koja nema pokriće u pravom novcu , nego vrijednost crpi iz zakona, državnog autoriteta i obaveze da ga koristimo.
Šta je fiat valuta?
Fiat valuta je novac koji država proglašava zakonskim sredstvom plaćanja. Riječ „fiat” dolazi iz latinskog i znači nešto poput „neka bude” ili „tako neka bude”. U kontekstu novca, to znači da valuta vrijedi zato što država kaže da vrijedi.
Fiat valuta nema direktno pokriće u pravom novcu odnsono u nekoj drugoj rijetkoj imovini. . Vrijednost fiat novca dolazi iz državnog autoriteta i prisile.
Zato fiat valuta nije isto što i pravi novac. Pravi novac nastaje na tržištu jer ga ljudi dobrovoljno prihvataju zbog njegovih osobina. Fiat valuta nastaje političkom odlukom i opstaje zato što je sistem nameće kao obavezno sredstvo plaćanja.
To ne znači da fiat valuta nema nikakvu vrijednost. On svakodnevno funkcioniše kao sredstvo razmjene. Možemo njime kupovati, plaćati račune, primati platu i vraćati dugove. Ali njegova slabost je u tome što njegova količina nije strogo ograničena. Centralne banke i bankarski sistem mogu povećavati ponudu novca kroz kredite, monetarnu politiku i kupovinu državnog duga.
Kada se količina novca povećava brže od količine stvarnih dobara i usluga, novac gubi kupovnu moć. To obični ljudi osjećaju kroz inflaciju.
Kako savez bankara i države stvara inflaciju?
Inflacija se često objašnjava kao rast cijena, ali dublje gledano, inflacija je gubitak kupovne moći novca. Cijene rastu zato što novac vrijedi manje.
U fiat sistemu država ima interes da troši više nego što prikupi porezima. Bankarski sistem ima interes da širi kredit jer na tome zarađuje. Centralna banka ima moć da poveća likvidnost, smanji kamatne stope i podrži sistem kada dođe do krize.
To stvara začarani krug.
Država se zadužuje.
Banke kupuju državni dug ili učestvuju u kreditnom širenju.
Centralna banka podržava sistem novom likvidnošću.
Količina novca raste.
Kupovna moć običnog čovjeka opada.
Najveći problem je što se novi novac ne širi ravnomjerno. Oni koji su bliže izvoru novca država, banke, velike korporacije i finansijska tržišta prvi dobijaju pristup novoj likvidnosti. Oni mogu kupovati imovinu prije nego što cijene porastu. Obični ljudi novac dobijaju kasnije, kada su cijene hrane, stanova, goriva i osnovnih troškova već porasle.
Zato inflacija najviše pogađa one koji štede u fiat valuti i žive od plate.
Zašto je fiat sistem koristan za državu?
Fiat sistem je izuzetno koristan za državu jer joj omogućava da se finansira bez direktnog povećanja poreza. Kada država poveća poreze, ljudi odmah vide da im je uzeto više novca. Ali kada se novac stvara kroz dug, centralnu banku i inflaciju, proces je manje vidljiv.
Inflacija djeluje kao skriveni porez. Niko ti direktno ne uzme novac iz džepa, ali ono što imaš vrijedi manje. Tvoja plata nominalno može ostati ista ili čak rasti, ali ako cijene rastu brže, tvoja stvarna kupovna moć pada.
Zbog toga fiat valuta daje državi mnogo veću kontrolu nad ekonomijom. Može finansirati ratove, krize, spašavanje banaka, socijalne programe i političke projekte bez trenutnog suočavanja s realnim ograničenjima tvrdog novca.
Kod zlata ili Bitcoina, novac ima ograničenje. Ne može se proizvesti političkom odlukom. Kod fiat valute, ograničenje je mnogo slabije jer zavisi od odluka ljudi koji kontrolišu sistem.
Zašto je fiat sistem koristan za bankare?
Bankarima fiat sistem odgovara jer omogućava širenje kredita i stvaranje novca kroz dug. U savremenom bankarskom sistemu veliki dio novca nastaje kada banke odobravaju kredite. Kada banka nekome odobri kredit, ona ne pozajmljuje uvijek postojeći novac u jednostavnom smislu. Ona stvara novi depozit, odnosno novi novac u sistemu.
To znači da je današnji novac velikim dijelom povezan s dugom. Što se više ljudi, firmi i država zadužuje, to više novca ulazi u sistem. Banke na tom procesu zarađuju kroz kamate, naknade i kontrolu finansijskih tokova.
Zato savez bankara i države nije slučajan. Državi treba kredit. Bankama treba sistem u kojem mogu širiti kredit. Centralna banka povezuje ta dva interesa.
Od pravog novca do novca na dug
Najveća promjena u istoriji novca jeste prelazak sa novca koji je imao vlastitu vrijednost na novac koji postoji kao dug i obećanje.
Zlato nije nečiji dug. Ako imaš zlato, posjeduješ imovinu koja nije istovremeno nečija obaveza. Fiat novac, posebno u savremenom bankarskom sistemu, velikim dijelom nastaje kroz dug. Nečiji depozit često postoji zato što je neko drugi uzeo kredit.
To potpuno mijenja odnos čovjeka prema novcu. U sistemu tvrdog novca, štednja ima smisla jer novac dugoročno zadržava vrijednost. U fiat sistemu, ljudi su podstaknuti da troše, investiraju ili se zadužuju jer novac vremenom gubi kupovnu moć.
Zato fiat sistem mijenja ponašanje društva. Ljudi manje štede, više se zadužuju, cijene imovine rastu, a običan radnik sve teže čuva vrijednost svog rada.