Da bi razumjeli kako je nastao novac , moramo se vratiti na početke ljudske civilizacije. Prvi ljudi bili su lovci i nomadi, koji su lutali prirodom u potrazi za hranom.Nisu se dugo zadržavali na jednom mjestu. Lutali su u potrazi za novim lovištima bogatim životinjama i hranom
Vremenom su ljudi shvatili da mogu koristiti i biljke za hranu, ne oslanjajući se samo na lov. Ovo otkriće značajno je promijenilo njihov način života, jer im je omogućilo stabilniji izvor hrane i postupno prelazak ka stalnim naseljima i poljoprivredi.Počeli su da gaje različite vrste biljaka, što je omogućilo sigurniji izvor hrane. Poljoprivreda je ljude oslobodila stalnog lutanja i postepeno ih vodila ka stalnim naseljima
Ljudi su počeli da gaje različite kulture, kao što su pšenica, ječam, kukuruz, grašak i proso, čime su osigurali hranu tokom cijele godine. Pored toga, domestikovali su životinje poput ovaca, koza, krava i svinja, što im je omogućilo stalan izvor mesa, mlijeka, kože i vune.
Ovi koraci označili su prelazak sa nomadskog na stalni način života, što je dovelo do formiranja prvih ljudskih naselja i stvaranja viškova hrane i drugih proizvoda., otvarajući put za razvoj prve trgovine i razmjene dobara, što je bio prvi oblik “ekonomije” u ljudskoj civilizaciji.Počeli su da stvaraju viškove proizvoda, što je omogućilo razmjenu dobara . Tim procesom javila se prva trgovina, a ljudi su shvatili da višak hrane može biti zamjenjen za druge stvari koje sami nemaju.
Razmjenu robe za robu nazivamo barter ili trampa sistem.
Ali brzo su shvatili da postoji problem kod trampa, odnosno razmjene dobara direktno jedan za drugi.
Najveći problem barter sistema bio je nedostatak dvostruke podudarnosti potreba (double coincidence of wants). To znači da su dvije osobe koje žele trgovati morale imati tačno ono što drugoj strani treba u istom trenutku. Ako, na primjer, ako neko želi ovcu, mora pronaći nekog koji želi paradajiz.
Drugi problem je nedjeljivost i neprenosivost robe. Mnoge stvari koje su ljudi koristili za razmjenu nisu se mogle lako dijeliti bez gubitka vrijednosti na primjer, ne možeš podijeliti kravu na pola i zadržati njenu funkcionalnost. Osim toga, mnoge robe su bile teške za transport ili skladištenje, što je dodatno otežavalo trgovinu.
Treći nedostatak je odsustvo zajedničke mjerne jedinice vrijednosti. U barter ekonomiji nije postojala univerzalna mjera kojom bi se mogla izraziti vrijednost različitih proizvoda. Koliko vrijedi jedna ovca u odnosu na deset hljebova ili 1kg paradajiza? Bez jasne cijene, trgovina postaje haotična i neprecizna.
Još jedan problem je nemogućnost čuvanja vrijednosti kroz vrijeme. Većina roba koje su se koristile za razmjenu, poput hrane ili životinja, propadala je, trošila se ili gubila na vrijednosti. To je ljudima otežavalo štednju i akumulaciju .
Ovo je dovelo do potrebe za prenosivim i univerzalnim sredstvom razmjene odnosno novcem. Trebalo im je nešto što bi služilo kao sredstvo razmjene, omogućavajući lakšu i bržu razmjenu dobara i usluga, ali i čuvanje vrijednosti te jednostavno mjerenje te vrijednosti.
To su funkcije novca da bude sredstvo razmjene i sredstvo za mjeru vrijednosti i sredstvo čuvanja vrijednosti.
Sredstvo razmjene Novac ti omogućava da zamijeniš stvari ili usluge bez direktnog barter sistema.Primjer: Ako je neko imao višak pšenice, mogao ju je zamijeniti za ovcu , koristeći školjke kao “novac” koji svi prihvataju
Mjera vrijednosti Novac ti pokazuje koliko nešto vrijedi u odnosu na druge stvari. Primjer: Jedna krava je vrijedila otprilike 10 školjki, a jedan kg krompira 2 školjki. Tako su mogli procijeniti koliko šta vrijedi.
Sredstvo čuvanja vrijednosti Novac ti omogućava da sačuvaš vrijednost koju si zaradio za kasnije.Primjer: Ako bi neko sakupio školjki, mogao bi ih sačuvati i kasnije koristiti za razmjenu ili trgovinu sa drugima.
Pokušavali su koristiti razne predmete kao što su školjke, perle, kamenje, a kasnije i metalni novčići. Ubrzo su shvatili da nisu svi predmeti pogodni kao sredstvo razmjene, mjerenje vrijednosti i čuvanje vrijednosti. Neki su bili teški za nošenje, lako kvarljivi ili se nisu mogli dijeliti za sitnije transakcije, dok drugi nisu bili rijetki i lako su se mogli naći ili proizvesti. Posljedica lakog pronalaska ili lake masovne proizvodnje je da oni gube svoju vrijednost . Ako se nešto lako može naći i proizvesti, nije rijetko jer njihova količina može brzo porasti, što obara njihovu vrijednost, pa nije pogodno za trgovinu, čuvanje vrijednosti ili mjerenje vrijednosti.To je dovelo do dodatne potrage za efikasnijim i prenosivijim sredstvom razmjene i čuvarem vrijednosti,
Brzo su shvatili da bi nešto što se koristi kao novac moralo da ispuni određene karakteristike. To znači da predmet koji služi kao novac treba da bude
Prenosiv Novac mora biti lak za nošenje i korištenje.Zašto je važno.Ako je nešto preteško ili nezgrapno (npr. krava), teško ga je koristiti za trgovinu i razmjenu
Trajan Novac treba da ne propada i ne gubi vrijednost lako.Zašto je važno: Ako predmet brzo truli, lomi se ili nestaje, ne može služiti kao dugotrajno sredstvo čuvanja vrijednosti.
Rijedak ograničen Novac treba biti ograničen u količini da bi zadržao vrijednost.Zašto je važno: Ako ima previše nečega, to gubi vrijednost.Ako bi neko mogao proizvesti neograničenu količinu novca, vrijednost bi im brzo opala.Novac mora biti teško proizvesti i rijedak , kako bi njegova vrijednost bila stabilna.
Djeljiv Novac se može razlomiti ili podijeliti na manje jedinice.Zašto je važno: Omogućava sitne transakcije bez problema.
Verifikabilan (lako provjerljiv) novac je novac koji ljudi mogu brzo i jednostavno provjeriti kako bi utvrdili da je stvaran. Zašto je to važno: Ako je teško provjeriti autentičnost novca, povećava se rizik od pojave lažnog novca. To narušava povjerenje u novac kao sredstvo razmjene i ugrožava jednu od ključnih funkcija novca čuvar vrijednosti jer ako netko lako falsificira novac i pušta ga u opticaj, njegova vrijednost opada
Na kraju se zlato pojavilo kao novac jer je imalo najbolje karakteristike koje prethodni pokušaji nisu mogli pružiti. Iako nije savršeno prenosivo u velikim količinama, bilo je daleko lakše za korištenje i trgovinu od školjki, perli ili drugih predmeta. Takođe, zlato je trajno, rijetko, , što ga je činilo boljim sredstvom razmjene, mjere vrijednosti i čuvanja bogatstva.zlato nije bilo apsolutno idealno, ali je ipak imalo najviše monetranih karakteristika u odnosu na prethodne pokušaje
I tako su vremenom različita kraljevstva i carstva počele kovati svoje prve coine – novčiće, koristeći zlato, kako bi stvorile standardizirano i pouzdano sredstvo razmjene.Iako je zlato imalo mnoge montarne karakteristike , nedostajala mu je jedna ključna karakteristika novca djeljivost za sitne transakcije. Zbog toga su se počeli kovati srebrni i bakarni novčići, koji su bili lakši za upotrebu u svakodnevnoj trgovini i omogućavali plaćanja manjih iznosa. Tako je kombinacija zlata za veće vrijednosti i srebra ili bakra za sitnije transakcije
Na primjer, Rimsko Carstvo imalo je novčani sistem u kojem su se koristili zlatni coini za velike transakcije, srebrni coini za srednje vrijednosti i bakarni za sitne kupovine.
Različiti novčići od srebra, zlata i bakra iz raznih carstava doveli su do toga da su se neki ljudi počeli baviti njihovom zamjenom to su bili prvi bankari .Riječ “banka” dolazi od vulgarnolatinskog banca, što znači stol ili klupa.U rimskom i srednjovjekovnom kontekstu, mjenjači novca koristili su stolove ili tezge (vlat. bancae) na pijacama i trgovima kako bi obavljali svoje poslove mijenjali novac, davali zajmove na kamatu .Prvi “bankari” kamatari i mjenjači novca spominju se i u Bibliji
Isus je istjerao bankare iz hrama.
U hramu u Jerusalimu dolazili su hodočasnici iz cijele Judeje i okolnih krajeva, ali i iz udaljenijih dijelova Rimskog Carstva, koji su dolazili na molitvu, prinošenje žrtava i plaćanje poreza hramu. Budući da su u različitim krajevima koristili različite metalne kovanice, mnogi nisu mogli direktno koristiti svoj novac u hramu.Najčešće su hodočasnici donosili strane kovanice od srebra, zlata i bakra, koje su bile u opticaju u njihovim domaćim zemljama. U hramu su te kovanice trebale biti zamijenjene za novac prihvatljiv za hram, uglavnom srebrni denar šekel koji se koristio za plaćanje poreza, darova i kupnju žrtvenih životinja.Isus je ispleo bič od užadi i njime istjerao bankare iz hrama. Prevrnuo je njihove stolove (banke) i rasuo novac
Isus je reagovao jer su bankari pretvorili hram, koji je trebao biti sveto mjesto molitve, u bučno i komercijalno mjesto. Hram je postao prostor trgovine, a ne molitve, što je Isus osudio. U nekim opisima iz Evanđelja (Matej 21,12–13; Marko 11,15–17; Luka 19,45–46; Ivan 2,13–16) stoji da je prevrnuo stolove bankara i izbio novac iz njihovih kutija.
Pored mjenjačkih poslova, bankari su se bavili i kamatarenjem, odnosno posuđivanjem metalnog novca uz određenu naknadu ili kamatu.Praksa mjenjačkih poslova i kamatarenja kroz istoriju vremenom je dovela do nastanka prvih banaka kakve danas poznajemo
Istorijski gledano, ljud koji se bavilii kamatarenjem (pozajmljivanjem novca uz kamatu) i bankarstvom su bili Jevreji, ali to nije bilo zato što su imali neku posebnu sklonost ka tome već zato što su druge velike religije, poput hrišćanstva i islama, imale stroge zabrane uzimanja kamate.Judaizam takođe ima ograničenja Jevrejima je zabranjeno da uzimaju kamatu od drugih Jevreja, ali im je bilo dozvoljeno da to čine u poslovanju sa ne-Jevrejima.Zbog toga su se Jevreji s vremenom specijalizovali u kmatarenju i kasnije modernom bankarstvu. Neki od najpoznatijih bankarskih rodova u Evropi (npr. Rothschild) potiču upravo iz te istorijske tradicije.
Vremenom su se od pijaca i tezgi, na kojima su tadašnji menjači novca i kamatari ( bankari) obavljali svoje poslove, počele razvijati prve banke kakve danas poznajemo, još u srednjem vijeku. naročito u italijanskim trgovinskim centrima kao što su Venecija, Firenca i Genova, bankari su pored kmatarenja i zamjene mtelanog novca počeli primati depozite u zlatu i srebru od trgovaca i bogatih klijenata.Zbog svoje težine i vrijednosti, zlato nije bilo praktično nositi ili čuvati kod kuće, pa su ga bankri poceli da nude sigurno držanje u sefovima i trezorima unutar svojih zgrada. Za zlato su klijentima izdavali papirni pisani dokument ili priznanicu (bankovnu potvrdu, banknotu),Banknote su vremenom postale sredstvo razmjene jer su predstavljale dokaz o depozitu zlata ili srebra u banci. Umjesto da se fizički zlatni coini prenose sa osobe na osobu, ljudi su shvatili da je lakše koristiti banknote kao sredstvo razmjene i trgovine. Na taj način, banknote su zamijenile težak i nepraktičan metalni novac, Bankari su ubrzo shvatili da malo ko zapravo dolazi po zlato ili srebro iz sefova, jer su ljudi počeli koristiti banknote kao praktično sredstvo razmjene.Bankari su zatim počeli ispisivati banknote i pozajmljivati ih ljudima uz kamatu .Time su bankari stekli ogromnu moć, jer su mogli stvarati novac “iz ničega” u obliku papirnih potvrda tazkozvanih banknota, koje predstavljaju dug
Ovaj princip postao je temelj savremenog bankarskog sistema i današnjeg novca.
Danasnji sistem novca ima velike probleme. Pored inflacije, hiperinflacije i stvaranja duga, tu je i činjenica da su velike banke u vlasništvu nekoliko moćnih porodica ili velikih korporacija, koje imaju gotovo neograničenu moć da stvaraju novac “iz ničega zbog toga postoji inflacija vrijednost novca opada, a cijene rastu.Bankarski novac odnosno fiat valute, iako praktičane za plaćanja i trgovinu, nisu dobro sredstvo čuvanja vrijednosti. U ekstremnim slučajevima može doći i do hiperinflacije, kada fiat valuta gotovo potpuno gubi vrijednost. Takođe, ako veliki broj ljudi odjednom želi povući svoj depozit, banka možda neće moći da ispuni sve zahtjeve, što može dovesti do bankrota ili šire finansijske krize.
Privatni vlasnici banaka i centralnih banaka su ti koji upravljaju stvaranjem fiat novca američkog dolara, evra, britanske funte i drugih fiat valuta a samim time i ekonomijom, medijima, politikom, pa na kraju i životima običnih ljudi. Uspjeli su da nametnu da se koriste isključivo njihove valute kao sredstvo razmjene, i upravo zato se zove fiat valuta jer fiat znači „po naređenju“ on je u upotrebi samo zato što ga država proglašava zakonskim sredstvom plaćanja iako valuta nije dobar oblik novca i ne ispunjava osnovne funkcije novca niti ima potrebne monetarne osobine.Pošto banke i centralne banke danas stvaraju novac „iz ničega“, količina novca u opticaju stalno raste. To dovodi do inflacije, jer veća ponuda novca smanjuje njegovu kupovnu moć. To znači da se vrednost novca vremenom smanjuje, jer se u opticaju nalazi sve više novca koji nema realno pokriće. Kada količina novca raste brže od količine roba i usluga u ekonomiji, dolazi do inflacije novac gubi kupovnu moć, a cene rastu.To najlakše možete primijetiti ako usporedite koliko ste prije nekoliko godina mogli kupiti za, na primjer, 100 eura, a koliko možete danas upravo to smanjenje kupovne moći novca predstavlja inflaciju
Ne možemo koristiti drugi oblik novca jer zakon nalažu da bankarska fiat valuta mora biti jedini prihvatljivi oblik novca u opticaju.
Zbog ovog monopola nad emisijom novca, privatni vlasnici banaka i centralnih banaka indirektno kontrolišu koliko novca ulazi u opticaj, a time i ekonomiju ,medije,politiku . Građani su primorani koristiti fiat valute za svakodnevne transakcije, što omogućava bankarima da zadrže ogromnu kontrolu nad društvom.
Još jedan problem je dug. Novac koji banke pozajmljuju ljudima i državama uvijek mora biti vraćen uz kamatu. To znači da sav novac u opticaju predstavlja obavezu, i ako previše ljudi ili institucija ne može da vrati svoje dugove, bankari preuzimaju stvarne vrijednosti kao što su nekretnine, zemljište ili imovina u zamjenu za novac koji su, u osnovi, stvorili iz ničega.
Finansijska kriza 2008. godine nastala je uglavnom zbog kolapsa tržišta nekretnina u Sjedinjenim Američkim Državama. milioni ljudi suočili su se s ozbiljnim posljedicama Tokom finansijske krize 2008. godine, mnoge porodice suočile su se sa gubitkom posla, i nemogućnošću otplate stambenih kredita. Kao rezultat toga, značajan broj ljudi je ostao bez krova nad glavom i postao beskućnik.
Tako je nastao Bitcoin, kao direktan odgovor na veliku finansijsku krizu 2008 i bankarski monopol nad novcem
Njegov tvorac, poznat pod pseudonimom Satoshi Nakamoto, te godine predstavio je koncept digitalnog novca koji ne zavisi ni od banaka ni od država. Bitcoin funkcioniše decentralizovano ,novac se ne stvara “iz ničega” od strane moćnih banaka, već postoji fiksna količina, matematički ograničena na 21 milion jedinica.
Svaka transakcija javno se bilježi u blockchain-u, distribuiranoj knjizi računa, što znači da niko ne može samovoljno povećati količinu novca ili manipulisati njime. Na taj način, Bitcoin je dizajniran da bude i praktično sredstvo razmjene i sigurno sredstvo čuvanja vrijednosti, nezavisno od inflacije i moći centralizovanih banaka.
Ako uporedimo karakteristike koje dobar novac treba da ima rijetkost, prenosivost, djeljivost, trajnost i verifikabilnost vidimo da Bitcoin u svim aspektima zadovoljava te kriterijume. On je digitalan, lako prenosiv, djeljiv na veoma male jedinice, ograničen u količini i lako se verifikuje
Svaka Bitcoin transakcija je javno zabeležena u decentralizovanoj knjizi svih transakcija.
Bilo ko može da proveri da li je određena transakcija važeća, tj. da li je novac stvarno prenesen sa jednog naloga na drugi.
Zbog ovih osobina, Bitcoin je efikasniji i praktičniji oblik novca u odnosu na tradicionalne oblike, kao što su zlato ili bankarske papirno digitalne fiat valute
Danas, međutim, sve više ljudi postavlja pitanje hoće li Bitcoin uspjeti pobijediti bankare i njihove digitalno-papirne fiat valute te postati novac koji svakodnevno koristimo, trošimo i zarađujemo , novac kojim mjerimo, razmjenjujemo i čuvamo vrijednost.
Dok jedni tvrde da se to nikada neće dogoditi, drugi su uvjereni da hoće, jer Bitcoin smatraju boljim oblikom novca , kao što je e-mail bolji od papirnih pisama, sijalica bolja od svijeće ili automobil bolji od konjskih kola. Ipak, bit će potrebno mnogo vremena za monetizaciju Bitcoina i prevladavanje otpora bankara, koji kontroliraju političare, medije i države te drže monopol nad stvaranjem novca i silom.
Ljudi su kroz stoljeća naučili oslanjati se na banke i navikli da se netko drugi brine o njihovom novcu. Bitcoin, međutim, predstavlja potpunu promjenu paradigme on zahtijeva da svatko postane vlastita banka i sam preuzme odgovornost za svoj novac.
Dodatni izazov leži u činjenici da mnogi ljudi zapravo ne razumiju što novac jest, niti u potpunosti shvaćaju što je Bitcoin i koje su njegove prednosti. Većina ga danas promatra isključivo kao sredstvo špekulacije i brzog bogaćenja, a ne kao temeljnu monetarnu tehnologiju. Tehnička složenost, uz činjenicu da se velik broj ljudi informatički slabo snalazi, dodatno otežava prijelaz na potpuni Bitcoin standard.
Taj će proces zasigurno trajati desetljećima, a možda će biti potrebne i nekoliko generacija da se u potpunosti implementira nova monetarna paradigma u kojoj je svatko sam svoj bankar.