Carl Menger bio je austrijski ekonomista i osnivač Austrijske škole ekonomije. Ostao je upamćen po tome što je objasnio da je vrijednost subjektivna, ali i kako je nastao novac Među njegovim najvažnijim djelima izdvajaju se
- Teoriji marginalne korisnosti, koja objašnjava kako ljudi odlučuju koliko će platiti za određenu robu na temelju njezine subjektivne vrijednosti u datom trenutku
- Knjizi Principles of Economics (1871 god.), koja je temelj Austrijske škole ekonomije
- Knjizi On the Origins of Money (1892 god.), gdje objašnjava kako novac nastaje spontano na tržištu i zašto su plemeniti metali postali novac
U nastavku ćemo se kratko osvrnuti na njegovu knjigu Principles of Economics Osnove ekonomije, sažeti njene najvažnije ideje i pokazati kako se one mogu povezati sa novcem i Bitcoinom.
Kada sam čitao Principles of Economics Carla Mengera, najjači utisak na mene ostavila je jedna jednostavna, ali duboka ideja vrijednost je subjektivna. To je ujedno i srž ove knjige, ali i jedan od temelja cijele Austrijske škole ekonomije. Menger u svom djelu objašnjava da stvari nemaju vrijednost same po sebi, nego da njihova vrijednost zavisi od toga koliko su važne pojedincu koji želi da zadovolji neku svoju potrebu.
Drugim riječima, neka stvar nije vrijedna zato što je neko u nju uložio mnogo rada, niti zato što postoji neka objektivna mjera njene važnosti, korisnosti ili intrinzične vrijednosti.Vrijednost nastaje u ljudskom umu. Ljudi sami procjenjuju koliko im nešto znači, a ta procjena zavisi od okolnosti, potreba i dostupnosti tog dobra.
Vrijednost ne dolazi iz rada, nego iz ljudske procjene
Jedna od ključnih stvari koje Menger pokušava objasniti jeste da klasična ideja o vrijednosti, prema kojoj rad određuje vrijednost dobara, nije dovoljna. On pokazuje da ljudi ne vrednuju stvari prema tome koliko je truda u njih uloženo, nego prema tome koliko im te stvari pomažu u životu.
Na primjer, čaša vode čovjeku koji je žedan u pustinji može značiti sve, dok ista ta čaša vode nekome ko sjedi pored rijeke nema gotovo nikakvu posebnu vrijednost. Sama voda je ista, ali njena vrijednost nije ista, jer zavisi od situacije i od ljudske potrebe.
Upravo tu dolazimo do Mengerove najvažnije poruke vrijednost nije objektivna, nego subjektivna.
Zašto neka dobra imaju ekonomsku vrijednost, a neka ne
Menger pravi važnu razliku između stvari koje su korisne i stvari koje imaju ekonomsku vrijednost. Nije sve što je korisno automatski i ekonomski vrijedno. Da bi neko dobro imalo ekonomsku vrijednost, nije dovoljno samo da bude korisno. Mora postojati i određena oskudica.
Zrak je savršen primjer. On je neophodan za život, ali ga u normalnim uslovima ima u izobilju, pa zato nema tržišnu cijenu. S druge strane, zlato nije neophodno za preživljavanje, ali je rijetko i ljudi ga cijene, pa zbog toga ima visoku ekonomsku vrijednost.
Menger time pokazuje da ekonomija počinje tek onda kada dobra nisu beskonačno dostupna. Kada nečega nema dovoljno za sve potrebe, ljudi moraju birati, a upravo iz tog izbora nastaje ekonomska vrijednost.
Granična korisnost kao ključ razumijevanja vrijednosti
Još jedan veoma važan doprinos ove knjige jeste ideja da ljudi ne vrednuju dobra “u cjelini”, nego prema važnosti posljednje jedinice koju imaju na raspolaganju. To je ono što će kasnije biti poznato kao granična korisnost.
Najlakše je to objasniti na primjeru vode. Prva čaša vode žednoj osobi ima ogromnu vrijednost jer zadovoljava najvažniju potrebu. Druga čaša i dalje ima veliku vrijednost, ali manju od prve. Treća i četvrta imaju još manju važnost. Dakle, vrijednost svake dodatne jedinice opada jer zadovoljava manje hitnu potrebu.
To objašnjava zašto dobra koja su veoma korisna ponekad imaju nisku cijenu, a dobra koja nisu presudna za život mogu imati visoku cijenu. Nije stvar samo u opštoj korisnosti, nego u tome koliko je važna dodatna jedinica tog dobra u konkretnom trenutku.
Kako nastaju razmjena i cijene
Menger objašnjava da razmjena nastaje zato što ljudi različito vrednuju ista dobra. Ako ja više cijenim ono što ti imaš, a ti više cijeniš ono što ja imam, razmjena ima smisla za oboje. Upravo zato se trgovina uopšte i dešava.
Ovo je veoma važna ideja jer pokazuje da razmjena nije prevara niti igra u kojoj jedan mora izgubiti da bi drugi dobio. Naprotiv, dobrovoljna razmjena se dešava zato što obje strane vjeruju da će nakon nje biti u boljem položaju nego prije nje.
Iz tih individualnih procjena postepeno nastaju i cijene. Cijena, dakle, nije nešto što postoji odvojeno od ljudi, nego rezultat mnogih subjektivnih procjena koje se susreću na tržištu.
Dobra prvog i višeg reda
Jedan zanimljiv dio knjige odnosi se na podjelu dobara prema tome koliko su blizu direktnom zadovoljavanju ljudskih potreba. Menger govori o dobrima prvog reda i dobrima višeg reda.
Dobra prvog reda su ona koja direktno zadovoljavaju naše potrebe, kao što su hljeb, voda ili odjeća. Dobra višeg reda su ona koja služe za proizvodnju tih krajnjih dobara, kao što su brašno, mašine, alati, zemlja ili rad.
Menger pokazuje da vrijednost dobara višeg reda ne nastaje sama od sebe. Ona dolazi od vrijednosti krajnjih dobara koja ta sredstva pomažu proizvesti. To znači da vrijednost ide “odozdo prema gore” od potrošačkih dobara prema faktorima proizvodnje, a ne obrnuto.
Ova ideja je bila veoma važna jer je promijenila način na koji ekonomisti gledaju na proizvodnju, troškove i raspodjelu resursa.
Zašto je ova knjiga toliko važna
Principles of Economics nije samo još jedna knjiga o ekonomiji. To je djelo koje je postavilo temelje čitavog jednog ekonomskog pravca. Menger je u centru ekonomske analize postavio pojedinca njegove potrebe, njegove odluke i njegove procjene.
Umjesto da ekonomiju posmatra kroz apstraktne formule i velike kolektive, on kreće od čovjeka. Kako čovjek bira? Zašto nešto cijeni više od nečeg drugog? Kako iz tih pojedinačnih odluka nastaje tržište i novac? Upravo na ta pitanja ova knjiga pokušava dati odgovor.
Zbog toga je Menger i danas važan. Mnoge njegove ideje ostale su temeljne za razumijevanje tržišta, cijena, novca,razmjene i subjektivne vrijednosti.
Najveća snaga ove knjige je u tome što na jednostavan način objašnjava jednu veliku istinu vrijednost nije u stvarima, nego u ljudima. Ljudi svojim potrebama i procjenama daju značenje dobrima, a iz tih procjena nastaju novac,cijene, razmjena i čitav ekonomski poredak.
Tako nastaje i novac, što je Menger objasnio u svojoj drugoj knjizi Porijeklo novca ne zato što ga je neko unaprijed proglasio novcem, već zato što ljudi sami biraju dobro koje može najbolje da služi kao sredstvo razmjene, sredstvo mjerenja vrijednosti i sredstvo čuvanja vrijednost. Vremenom se izdvaja ono dobro koje je najlikvidnije, trajno, prenosivo, oskudno i djeljivo, koje se najlakše prihvata i koje najbolje čuva vrijednost, pa upravo zato postaje novac.
Iz te perspektive, Bitcoin tržište bira zato što posjeduje osobine koje su važne za novac. Njegova ponuda je ograničena, što znači da ga nije moguće proizvoljno umnožavati. Lako se prenosi, može se dijeliti na veoma male jedinice, trajan je u digitalnom smislu i lako se provjerava. Zbog toga mnogi ljudi u njemu vide dobro koje može bolje očuvati kupovnu moć od oblika novca čija se ponuda stalno širi.
Po Mengeru, upravo tržišni učesnici svojim ponašanjem odlučuju šta će imati monetarnu ulogu. Ako sve više ljudi procjenjuje da je Bitcoin pouzdan za štednju, prenos i razmjenu, onda on postepeno dobija monetarnu vrijednost. Dakle, Bitcoin nije važan zato što ga je neko proglasio novcem, niti zato što mora imati neku neposrednu korisnost, već zato što ga ljudi dobrovoljno biraju kao dobro koje ima potrebne monetarne osobine.