Carl Menger bio je austrijski ekonomista i osnivač Austrijske škole ekonomije. Ostao je upamćen po tome što je objasnio da je vrijednost subjektivna, ali i kako je nastao novac Među njegovim najvažnijim djelima izdvajaju se
Menger je posebno poznat po:
- Teoriji marginalne korisnosti, koja objašnjava kako ljudi odlučuju koliko će platiti za određenu robu na temelju njezine subjektivne vrijednosti u datom trenutku
- Knjizi Principles of Economics (1871), koja je temelj Austrijske škole ekonomije
- Knjizi On the Origins of Money (1892), gdje objašnjava kako novac nastaje spontano na tržištu i zašto su plemeniti metali postali novac
U nastavku ćemo se kratko osvrnuti na njegovu knjigu Principles of Economics, sažeti njene najvažnije ideje i pokazati kako se one mogu povezati s novcem i Bitcoinom..
Kada sam čitao Principles of Economics Carla Mengera, najjači utisak na mene ostavila je jedna jednostavna, ali duboka ideja vrijednost je subjektivna. To je ujedno i srž ove knjige, ali i jedan od temelja cijele Austrijske škole ekonomije. Menger u svom djelu objašnjava da stvari nemaju vrijednost same po sebi, nego da njihova vrijednost zavisi od toga koliko su važne pojedincu koji želi da zadovolji neku svoju potrebu.
Drugim riječima, neka stvar nije vrijedna zato što je neko uložio mnogo rada u nju, niti zato što postoji neka objektivna mjera njene važnosti ili neka njena intrinzična vrijednost. Vrijednost nastaje u ljudskom umu. Ljudi sami procjenjuju koliko im nešto znači, a ta procjena zavisi od okolnosti, potreba i dostupnosti tog dobra.
Vrijednost ne dolazi iz rada, nego iz ljudske procjene
Jedna od ključnih stvari koje Menger pokušava objasniti jeste da klasična ideja o vrijednosti, prema kojoj rad određuje vrijednost dobara, nije dovoljna. On pokazuje da ljudi ne vrednuju stvari prema tome koliko je truda u njih uloženo, nego prema tome koliko im te stvari pomažu u životu.
Na primjer, čaša vode čovjeku koji je žedan u pustinji može značiti sve, dok ista ta čaša vode nekome ko sjedi pored rijeke nema gotovo nikakvu posebnu vrijednost. Sama voda je ista, ali njena vrijednost nije ista, jer zavisi od situacije i od ljudske potrebe.
Upravo tu dolazimo do Mengerove najvažnije poruke vrijednost nije objektivna, nego subjektivna.
Zašto neka dobra imaju ekonomsku vrijednost, a neka ne
Menger pravi važnu razliku između stvari koje su korisne i stvari koje imaju ekonomsku vrijednost. Nije sve što je korisno automatski i ekonomski vrijedno. Da bi neko dobro imalo ekonomsku vrijednost, nije dovoljno samo da bude korisno. Mora postojati i određena oskudica.
Zrak je savršen primjer. On je neophodan za život, ali ga u normalnim uslovima ima u izobilju, pa zato nema tržišnu cijenu. S druge strane, zlato nije neophodno za preživljavanje, ali je rijetko i ljudi ga cijene, pa zbog toga ima visoku ekonomsku vrijednost.
Menger time pokazuje da ekonomija počinje tek onda kada dobra nisu beskonačno dostupna. Kada nečega nema dovoljno za sve potrebe, ljudi moraju birati, a upravo iz tog izbora nastaje ekonomska vrijednost.
Granična korisnost kao ključ razumijevanja vrijednosti
Još jedan veoma važan doprinos ove knjige jeste ideja da ljudi ne vrednuju dobra “u cjelini”, nego prema važnosti posljednje jedinice koju imaju na raspolaganju. To je ono što će kasnije biti poznato kao granična korisnost.
Najlakše je to objasniti na primjeru vode. Prva čaša vode žednoj osobi ima ogromnu vrijednost jer zadovoljava najvažniju potrebu. Druga čaša i dalje ima veliku vrijednost, ali manju od prve. Treća i četvrta imaju još manju važnost. Dakle, vrijednost svake dodatne jedinice opada jer zadovoljava manje hitnu potrebu.
To objašnjava zašto dobra koja su veoma korisna ponekad imaju nisku cijenu, a dobra koja nisu presudna za život mogu imati visoku cijenu. Nije stvar samo u opštoj korisnosti, nego u tome koliko je važna dodatna jedinica tog dobra u konkretnom trenutku.
Kako nastaju razmjena i cijene
Menger objašnjava da razmjena nastaje zato što ljudi različito vrednuju ista dobra. Ako ja više cijenim ono što ti imaš, a ti više cijeniš ono što ja imam, razmjena ima smisla za oboje. Upravo zato se trgovina uopšte i dešava.
Ovo je veoma važna ideja jer pokazuje da razmjena nije prevara niti igra u kojoj jedan mora izgubiti da bi drugi dobio. Naprotiv, dobrovoljna razmjena se dešava zato što obje strane vjeruju da će nakon nje biti u boljem položaju nego prije nje.
Iz tih individualnih procjena postepeno nastaju i cijene. Cijena, dakle, nije nešto što postoji odvojeno od ljudi, nego rezultat mnogih subjektivnih procjena koje se susreću na tržištu.
Dobra prvog i višeg reda
Jedan zanimljiv dio knjige odnosi se na podjelu dobara prema tome koliko su blizu direktnom zadovoljavanju ljudskih potreba. Menger govori o dobrima prvog reda i dobrima višeg reda.
Dobra prvog reda su ona koja direktno zadovoljavaju naše potrebe, kao što su hljeb, voda ili odjeća. Dobra višeg reda su ona koja služe za proizvodnju tih krajnjih dobara, kao što su brašno, mašine, alati, zemlja ili rad.
Menger pokazuje da vrijednost dobara višeg reda ne nastaje sama od sebe. Ona dolazi od vrijednosti krajnjih dobara koja ta sredstva pomažu proizvesti. To znači da vrijednost ide “odozdo prema gore” — od potrošačkih dobara prema faktorima proizvodnje, a ne obrnuto.
Ova ideja je bila veoma važna jer je promijenila način na koji ekonomisti gledaju na proizvodnju, troškove i raspodjelu resursa.
Zašto je ova knjiga toliko važna
Principles of Economics nije samo još jedna knjiga o ekonomiji. To je djelo koje je postavilo temelje čitavog jednog ekonomskog pravca. Menger je u centru ekonomske analize postavio pojedinca njegove potrebe, njegove odluke i njegove procjene.
Umjesto da ekonomiju posmatra kroz apstraktne formule i velike kolektive, on kreće od čovjeka. Kako čovjek bira? Zašto nešto cijeni više od nečeg drugog? Kako iz tih pojedinačnih odluka nastaje tržište? Upravo na ta pitanja ova knjiga pokušava dati odgovor.
Zbog toga je Menger i danas važan. Mnoge njegove ideje ostale su temeljne za razumijevanje tržišta, cijena, razmjene i subjektivne vrijednosti.
Po meni, najveća snaga ove knjige je u tome što na jednostavan način objašnjava jednu veliku istinu vrijednost nije u stvarima, nego u ljudima. Ljudi svojim potrebama i procjenama daju značenje dobrima, a iz tih procjena nastaju cijene, razmjena i čitav ekonomski poredak.
Mengerova teorija vrijednosti i njena veza s novcem i Bitcoinom
Carl Menger nam kroz Principles of Economics pomaže da razumijemo jednu ključnu stvar vrijednost ne dolazi iz same stvari, nego iz ljudske procjene. Ljudi ne cijene neko dobro zato što je ono objektivno vrijedno, već zato što vjeruju da im može pomoći da zadovolje neku potrebu. Upravo se iz tog Mengerovog principa može razumjeti i zašto je novac uopšte nastao, ali i zašto Bitcoin danas ima vrijednost.
Kod novca je bitno nekoliko osobina. Da bi nešto postalo dobar novac, mora biti rijetko, prenosivo, djeljivo, prepoznatljivo i teško za proizvesti. Ljudi kroz historiju nisu birali novac nasumično, nego su spontano prihvatali onu robu koja je imala najbolja monetarna svojstva. To je potpuno u skladu s Mengerovim objašnjenjem da se na tržištu postepeno izdvajaju dobra koja ljudi najlakše mogu razmijeniti. Zato je zlato dugo bilo najbolji primjer novca: rijetko je, trajno, djeljivo i široko prihvaćeno.
Mengerova logika je jasna: ljudi u razmjeni biraju ono što je najlakše utrživo, odnosno ono što će i drugi najradije prihvatiti. Tako novac ne nastaje dekretom države, nego spontano, kroz tržišni proces. U tom smislu, novac je rezultat ljudskog djelovanja i izbora, a ne političke odluke. To je jedan od najvažnijih Mengerovih doprinosa ekonomiji.
Bitcoin se u tu priču veoma snažno uklapa. On ima osobine koje dobar novac treba imati: ograničenu ponudu, laku prenosivost, visoku djeljivost, jednostavnu provjerljivost i otpornost na proizvoljno povećavanje ponude. Upravo zato mnogi u njemu vide moderan oblik tvrdog novca. Ne zato što ga je neko proglasio novcem, nego zato što ljudi sve više prepoznaju njegova svojstva i biraju ga kao sredstvo čuvanja vrijednosti i, u nekim slučajevima, kao sredstvo razmjene.
Kroz Mengerove principe ekonomije može se objasniti i zašto Bitcoin ima cijenu na tržištu. Njegova vrijednost ne dolazi iz fizičkog oblika, jer ga nema u materijalnom smislu kao zlato. Njegova vrijednost dolazi iz toga što ljudi smatraju da je koristan: vide ga kao zaštitu od inflacije, kao imovinu koju nije lako obezvrijediti i kao mrežu koja omogućava prijenos vrijednosti bez posrednika. Drugim riječima, Bitcoin ima vrijednost zato što ga ljudi subjektivno vrednuju, baš onako kako je Menger objašnjavao za sva ekonomska dobra.
Veza sa fiat novcem je tu još zanimljivija. Fiat novac takođe ima vrijednost jer ga ljudi prihvataju i koriste svakodnevno. Međutim, njegov veliki problem je što se njegova ponuda može širiti političkom odlukom i intervencijom centralnih banaka. Kada se količina novca povećava brže od količine roba i usluga, kupovna moć svake pojedine novčane jedinice slabi. Zato fiat vremenom gubi vrijednost, dok Bitcoin, zbog unaprijed poznate i ograničene ponude, mnogi vide kao monetarni sistem sa čvršćim pravilima.
Upravo tu Menger postaje važan za razumijevanje Bitcoina. On nas uči da ljudi biraju ono što bolje čuva vrijednost i ono što lakše služi razmjeni. Ako je vrijednost subjektivna, onda je i izbor novca rezultat ljudske procjene. A kada ljudi uporede fiat, koji se može neograničeno širiti, i Bitcoin, koji ima fiksna pravila, nije teško razumjeti zašto sve više njih smatra da je Bitcoin superiorniji oblik novca.