Da bi razumjeli novac , moramo se vratiti na početke ljudske civilizacije. Prvi ljudi bili su lovci i nomadi, koji su lutali prirodom u potrazi za hranom.Nisu se dugo zadržavali na jednom mjestu. Lutali su u potrazi za novim lovištima bogatim životinjama i hranom
Vremenom su ljudi shvatili da mogu koristiti i biljke za hranu, ne oslanjajući se samo na lov. Ovo otkriće značajno je promijenilo njihov način života, jer im je omogućilo stabilniji izvor hrane i postupno prelazak ka stalnim naseljima i poljoprivredi.Počeli su da gaje različite vrste biljaka, što je omogućilo sigurniji izvor hrane. Poljoprivreda je ljude oslobodila stalnog lutanja i postepeno ih vodila ka stalnim naseljima
Ljudi su počeli da gaje različite kulture, kao što su pšenica, ječam, kukuruz, grašak i proso, čime su osigurali hranu tokom cijele godine. Pored toga, domestikovali su životinje poput ovaca, koza, krava i svinja, što im je omogućilo stalan izvor mesa, mlijeka, kože i vune.
Ovi koraci označili su prelazak sa nomadskog na stalni način života, što je dovelo do formiranja prvih ljudskih naselja i stvaranja viškova hrane i drugih proizvoda., otvarajući put za razvoj prve trgovine i razmjene dobara, što je bio prvi oblik “ekonomije” u ljudskoj civilizaciji.Počeli su da stvaraju viškove proizvoda, što je omogućilo razmjenu dobara . Tim procesom javila se prva trgovina, a ljudi su shvatili da višak hrane može biti zamjenjen za druge stvari koje sami nemaju.
Razmjenu robe za robu nazivamo barter ili trampa sistem.
Ali brzo su shvatili da postoji problem kod trampa, odnosno razmjene dobara direktno jedan za drugi.
Najveći problem barter sistema bio je nedostatak dvostruke podudarnosti potreba (double coincidence of wants). To znači da su dvije osobe koje žele trgovati morale imati tačno ono što drugoj strani treba u istom trenutku. Ako, na primjer, ako neko želi ovcu, mora pronaći nekog koji želi paradajiz.
Drugi problem je nedjeljivost i neprenosivost robe. Mnoge stvari koje su ljudi koristili za razmjenu nisu se mogle lako dijeliti bez gubitka vrijednosti na primjer, ne možeš podijeliti kravu na pola i zadržati njenu funkcionalnost. Osim toga, mnoge robe su bile teške za transport ili skladištenje, što je dodatno otežavalo trgovinu.
Treći nedostatak je odsustvo zajedničke mjerne jedinice vrijednosti. U barter ekonomiji nije postojala univerzalna mjera kojom bi se mogla izraziti vrijednost različitih proizvoda. Koliko vrijedi jedna ovca u odnosu na deset hljebova ili 1kg paradajiza? Bez jasne cijene, trgovina postaje haotična i neprecizna.
Još jedan problem je nemogućnost čuvanja vrijednosti kroz vrijeme. Većina roba koje su se koristile za razmjenu, poput hrane ili životinja, propadala je, trošila se ili gubila na vrijednosti. To je ljudima otežavalo štednju i akumulaciju .
Ovo je dovelo do potrebe za prenosivim i univerzalnim sredstvom razmjene odnosno novcem. Trebalo im je nešto što bi služilo kao sredstvo razmjene, omogućavajući lakšu i bržu razmjenu dobara i usluga, ali i čuvanje vrijednosti te jednostavno mjerenje te vrijednosti.
To su funkcije novca da bude sredstvo razmjene i sredstvo za mjeru vrijednosti i sredstvo čuvanja vrijednosti.
Sredstvo razmjene Novac ti omogućava da zamijeniš stvari ili usluge bez direktnog barter sistema.Primjer: Ako je neko imao višak pšenice, mogao ju je zamijeniti za ovcu , koristeći školjke kao “novac” koji svi prihvataju
Mjera vrijednosti Novac ti pokazuje koliko nešto vrijedi u odnosu na druge stvari. Primjer: Jedna krava je vrijedila otprilike 10 školjki, a jedan kg krompira 2 školjki. Tako su mogli procijeniti koliko šta vrijedi.
Sredstvo čuvanja vrijednosti Novac ti omogućava da sačuvaš vrijednost koju si zaradio za kasnije.Primjer: Ako bi neko sakupio školjki, mogao bi ih sačuvati i kasnije koristiti za razmjenu ili trgovinu sa drugima.
Pokušavali su koristiti razne predmete kao što su školjke, perle, kamenje, a kasnije i metalni novčići. Ubrzo su shvatili da nisu svi predmeti pogodni kao sredstvo razmjene, mjerenje vrijednosti i čuvanje vrijednosti. Neki su bili teški za nošenje, lako kvarljivi ili se nisu mogli dijeliti za sitnije transakcije, dok drugi nisu bili rijetki i lako su se mogli naći ili proizvesti. Posljedica lakog pronalaska je da oni gube svoju vrijednost kao sredstvo razmjene. Ako se nešto lako može naći, nije rijetko i ljudi ga ne smatraju vrijednim, pa nije pogodno za trgovinu, čuvanje vrijednosti ili mjerenje vrijednosti.To je dovelo do dodatne potrage za efikasnijim i prenosivijim sredstvom razmjene..
Brzo su shvatili da bi nešto što se koristi kao novac moralo da ispuni određene monetarne karakteristike. To znači da predmet koji služi kao novac treba da bude
Prenosiv Novac mora biti lak za nošenje i korištenje.Zašto je važno.Ako je nešto preteško ili nezgrapno (npr. krava), teško ga je koristiti za trgovinu.
Trajan Novac treba da ne propada i ne gubi vrijednost lako.Zašto je važno: Ako predmet brzo truli, lomi se ili nestaje, ne može služiti kao sredstvo čuvanja vrijednosti.
Rijedak ograničen Novac treba biti ograničen u količini da bi zadržao vrijednost.Zašto je važno: Ako ima previše nečega, to gubi vrijednost.Ako bi neko mogao proizvesti neograničenu količinu novca, vrijednost bi im brzo opala.Novac mora biti teško proizvesti i rijedak oskrudan, kako bi njegova vrijednost bila stabilna.
Djeljiv Novac se može razlomiti ili podijeliti na manje jedinice.Zašto je važno: Omogućava sitne transakcije bez problema.
Verifikabilan (lako provjerljiv) Dobar novac lako može biti provjeren da ljudi mogu brzo utvrditi da je stvaran Zašto je važno: Ako je teško provjeriti novac, povećava se rizik od lažnog novca ili prevare, što može narušiti povjerenje u sredstvo razmjene.
Na kraju se zlato pojavilo kao novac jer je imalo najbolje karakteristike koje prethodni pokušaji nisu mogli pružiti. Iako nije savršeno prenosivo u velikim količinama, bilo je daleko lakše za korištenje i trgovinu od školjki, perli ili drugih predmeta. Takođe, zlato je trajno, rijetko, , što ga je činilo boljim sredstvom razmjene, mjere vrijednosti i čuvanja bogatstva.zlato nije bilo apsolutno idealno, ali je ipak imalo najviše monetranih karakteristika u odnosu na prethodne pokušaje
I tako su različite države i carstva počele kovati svoje prve novčiće, koristeći zlato, kako bi stvorile standardizirano i pouzdano sredstvo razmjene.Iako je zlato imalo mnoge montarne karakteristike , nedostajala mu je jedna ključna karakteristika djeljivost za sitne transakcije. Zbog toga su se počeli kovati srebrni i bakarni novčići, koji su bili lakši za upotrebu u svakodnevnoj trgovini i omogućavali plaćanja manjih iznosa. Tako je kombinacija zlata za veće vrijednosti i srebra ili bakra za sitnije transakcije
Na primjer, Rimsko Carstvo imalo je novčani sistem u kojem su se koristili zlatni coini za velike transakcije, srebrni coini za srednje vrijednosti i bakarni za sitne kupovine.
Različiti novčići od srebra, zlata i bakra iz raznih carstava doveli su do toga da su se neki ljudi počeli baviti njihovom zamjenom to su bili prvi bankari .Riječ “banka” u latinskom jeziku dolazi od latinskog banca, što znači stol ili klupa.U rimskom i srednjovjekovnom kontekstu, mjenjači su koristili stolove (bancae) za razmjenu novca i poslovanje.Prvi “bankari” i mjenjači novca spominju se i u Bibliji
Isus je istjerao bankare iz hrama.
U hramu u Jerusalimu dolazili su hodočasnici iz cijele Judeje i okolnih krajeva, ali i iz udaljenijih dijelova Rimskog Carstva, koji su dolazili na molitvu, prinošenje žrtava i plaćanje poreza hramu. Budući da su u različitim krajevima koristili različite metalne kovanice, mnogi nisu mogli direktno koristiti svoj novac u hramu.Najčešće su hodočasnici donosili strane kovanice od srebra, zlata i bakra, koje su bile u opticaju u njihovim domaćim zemljama. U hramu su te kovanice trebale biti zamijenjene za novac prihvatljiv za hram, uglavnom srebrni denar šekel koji se koristio za plaćanje poreza, darova i kupnju žrtvenih životinja.Isus je ispleo bič od užadi i njime istjerao bankare iz hrama. Prevrnuo je njihove stolove (banke) i rasuo novac
Isus je reagovao jer su bankari pretvorili hram, koji je trebao biti sveto mjesto molitve, u bučno i komercijalno mjesto. Hram je postao prostor trgovine, a ne molitve, što je Isus osudio. U nekim opisima iz Evanđelja (Matej 21,12–13; Marko 11,15–17; Luka 19,45–46; Ivan 2,13–16) stoji da je prevrnuo stolove bankara i izbio novac iz njihovih kutija.
Pored mjenjačkih poslova, bankari su se bavili i kamatarenjem, odnosno posuđivanjem metalnog novca uz određenu naknadu ili kamatu.Praksa mjenjačkih poslova i kamatarenja kroz istoriju vremenom je dovela do nastanka prvih banaka kakve danas poznajemo
Tada su počele da se razvijaju prve banke u srednjem vijeku, naročito u italijanskim trgovinskim centrima kao što su Venecija, Firenca i Genova, bankari su počeli primati depozite u zlatu i srebru od trgovaca i bogatih klijenata.Zbog svoje težine i vrijednosti, zlato nije bilo praktično nositi ili čuvati kod kuće, pa su ga banke sigurno držale u sefovima i trezorima unutar svojih zgrada. Za zlato su klijentima izdavali pisani dokument ili priznanicu (bankovnu potvrdu, banknotu),Banknote su postale sredstvo razmjene jer su predstavljale dokaz o depozitu zlata ili srebra u banci. Umjesto da se fizičko zlato prenosi sa osobe na osobu, ljudi su shvatili da je lakše koristiti banknote kao sredstvo plaćanja i trgovine. Na taj način, banknote su zamijenile težak i nepraktičan metalni novac, Bankari su ubrzo shvatili da malo ko zapravo dolazi po zlato ili srebro iz sefova, jer su ljudi počeli koristiti banknote kao praktično sredstvo razmjene.Bankari su počeli ispisivati banknote i pozajmljivati ih ljudima uz kamatu.Time su bankari stekli ogromnu moć, jer su mogli stvarati novac “iz ničega” u obliku banknota, koje predstavljaju dug
Ovaj princip postao je temelj savremenog bankarskog sistema i današnjeg novca.
Danasnji sistem novca ima velike probleme. Pored inflacije, hiperinflacije i stvaranja duga, tu je i činjenica da su velike banke u vlasništvu nekoliko moćnih porodica ili velikih korporacija, koje imaju gotovo neograničenu moć da stvaraju novac “iz ničega. Postoji inflacija vrijednost novca opada, a cijene rastu.Bankarski novac, iako praktičan za plaćanja i trgovinu, nije dobro sredstvo čuvanja vrijednosti. U ekstremnim slučajevima može doći i do hiperinflacije, kada novac gotovo potpuno gubi vrijednost. Takođe, ako veliki broj ljudi odjednom želi povući svoj depozit, banka možda neće moći da ispuni sve zahtjeve, što može dovesti do bankrota ili šire finansijske krize.
Privatni vlasnici centralnih banaka su ti koji upravljaju stvaranjem fiat novca američkog dolara, evra, britanske funte i drugih valuta a samim time i ekonomijom, medijima, politikom, pa na kraju i životima običnih ljudi. Uspjeli su da nametnu da se koristi isključivo njihove valute , i upravo zato se zove fiat valuta –jer znači „po naređenju“ on je u upotrebi samo zato što ga država proglašava zakonskim sredstvom plaćanja iako valuta nije dobar oblik novca i ne ispunjava osnovne funkcije novca niti ima monetarne karakteristike.
Ne možemo koristiti drugi oblik novca jer zakon nalažu da fiat valuta mora biti jedini prihvatljivi oblik novca u opticaju.
Zbog ovog monopola nad emisijom novca, privatni vlasnici centralnih banaka indirektno kontrolišu koliko novca ulazi u opticaj, a time i ekonomiju. Građani su primorani koristiti fiat valute za svakodnevne transakcije, što omogućava bankarima da zadrže ogromnu kontrolu nad društvom.
Još jedan problem je dug. Novac koji banke pozajmljuju ljudima i državama uvijek mora biti vraćen uz kamatu. To znači da sav novac u opticaju predstavlja obavezu, i ako previše ljudi ili institucija ne može da vrati svoje dugove, cijeli sistem može biti ugrožen.
Tako je nastao Bitcoin, kao direktan odgovor na veliku finansijsku krizu 2008 i bankarski monopol nad novcem . Njegov tvorac, poznat pod pseudonimom Satoshi Nakamoto, te godine predstavio je koncept digitalnog novca koji ne zavisi ni od banaka ni od država. Bitcoin funkcioniše decentralizovano ,novac se ne stvara “iz ničega” od strane moćnih banaka, već postoji fiksna količina, matematički ograničena na 21 milion jedinica.
Svaka transakcija javno se bilježi u blockchain-u, distribuiranoj knjizi računa, što znači da niko ne može samovoljno povećati količinu novca ili manipulisati njime. Na taj način, Bitcoin je dizajniran da bude i praktično sredstvo razmjene i sigurno sredstvo čuvanja vrijednosti, nezavisno od inflacije i moći centralizovanih banaka.