Kako sve više ulazimo u digitalnu eru, tema ukidanja gotovine banakrskih fiat valuta postaje sve prisutnija u javnosti. Pojedine zemlje, poput Švedske, već su daleko odmakle u tom procesu, pa se gotovina gotovo više i ne koristi, dok se sva plaćanja obavljaju digitalnim putem. S druge strane, u nekim državama postoji snažan otpor prema potpunom ukidanju gotovine.U Nemačkoj, Austriji i Švajcarskoj, kao i u zemljama Balkana, keš je i dalje veoma popularan način plaćanja, jer mu mnogi ljudi više veruju nego digitalnim metodama.U Austriji i Švajcarskoj čak je obezbeđeno da upotreba gotovine bude zaštićena ustavom, što pokazuje koliko je keš važan građanima tih zemalja.
Nekada, recimo pre 30 godina, većina novca je bila gotovina jer banke nisu imale toliko razvijen sistem digitalnog novca.Danas je situacija potpuno obrnuta većina novca je digitalmi depozitni/kreditni , a fizičke novčanice čine samo mali deo ukupnog novca u opticaju.Danas je fizička gotovina u većini zemalja samo mali deo ukupnog novca u opticaju obično manje od 10% ukupne novčane mase, dok ostatak čine depozitni novac i digitalni novac (novac na bankovnim računima, karticama, mobilnim aplikacijama).
Kritičari ukidanja gotovine često upozoravaju da bi potpuno ukidanje gotovine povećala kontrolu nad građanima da bi se znalo šta plaćamo, gdje putujemo i kako trošimo novac, te da bismo bili pod stalnim nadzorom. Nasuprot tome, zagovornici ukidanja keša ističu da bi ovo bilo korisno jer bi smanjilo sivu ekonomiju i kriminalne aktivnosti.
Ni kritičari ni zagovornici ukidanja gotovine nisu u potpunosti u pravu. Bankare uglavnom ne zanima kako mali ljudi troše svoj novac, niti ih stvarno brine smanjenje sive ekonomije ili veći državni prihodi.Bankare zapravo zanima prvenstveno potpuna kontrola nad novcem i očuvanje njihovog monopola u procesu njegovog stvaranja.Ako ste pročitali naš tekst „Evolucija novca“, mogli ste vidjeti kako su bankari uspostavili monopol nad keriranjem novca i kako se kroz istoriju razvijala evolucija novca.
Zašto se teži ukidanju gotovine
Većina ljudi ne shvata da gotovina, osim određenog stepena privatnosti, ne pruža dodatne ekonomske prednosti. Čak i kada koristimo keš, njegova vrijednost vremenom opada zbog inflacije.To praktično znači da vrijednost vašeg novca polako nestaje kroz inflaciju. Na primjer, ako odlučite da čuvate 10.000 eura u kešu, a godišnja inflacija iznosi 2 odsto, koliko bankari i centralne banke često smatraju „poželjnim“ ciljem, za svega pet godina taj iznos će imati osjetno manju kupovnu moć nego danas.za pet godina taj iznos će vrijediti kao današnjih oko 9.000 eura, što predstavlja značajan gubitak kupovne moći.Međutim, važno je imati na umu da stvarna inflacija je znatno viša od one koja se zvanično prikazuje. Realni rast troškova života iznosi i do 7–8 odsto godišnje za dolar i euro.To praktično znači da vaših 10.000 eura, ako ih držite u kešu uz stvarnu inflaciju od 7–8 odsto godišnje, za pet godina vrijedi kao današnjih približno 6.500 do 7.000 eura, što predstavlja ogroman gubitak kupovne moći.Uvijek postoji i rizik od hiperinflacije da inflacija naglo ubrza i uđemo u spiralu stalnog rasta cijena.Drugim riječima, u slučaju hiperinflacije, vrijednost vašeg novca mogla bi rapidno opadati, praktično preko noći.
Upravo zato bankari insistiraju na što bržem prelasku na digitalna plaćanja, jer im to omogućava veću kontrolu nad novcem i ekonomijom. Ne čine to iz brige za vašu štednju, koja može izgubiti vrijednost preko noći, već kako bi sačuvali postojeći sistem i monopol nad kreiranjem novca koji imaju..Hiperinflacija ne nastaje samo zbog masovnog duga i štampanja novca, ključnu ulogu igra i brzina kretanja novca kroz ekonomiju, koja dodatno ubrzava rast cijena.
Brzina kretanja novca označava koliko brzo novac mijenja vlasnika u ekonomiji. Drugim riječima, koliko često se određeni novčani iznos koristi za kupovinu roba i usluga u određenom vremenskom periodu.Ako novac brzo mijenja vlasnika, znači da se više troši i kupuje, pa cijene mogu rasti brže, što može ubrzati inflaciju.
Ako novac sporije kruži, ljudi više štede i manje troše, pa pritisak na cijene opada, a inflacija je manja.
Primjer: Ako 100 eura kod jedne osobe kupi knjigu, a zatim prodavac te knjige odmah taj novac potroši na hranu, taj novac je „brzo kružio“. Ako bi ga osoba samo čuvala u štednoj kasi, „kretanje“ novca je sporo.
Mike Maloney u svojoj seriji skrivene tajne novca Hidden Secrets of Money objašnjava kako je brzina kretanja novca (engl. velocity of money) važna za razumijevanje inflacije i hiperinflacije. U slučaju hiperinflacije ljudi počinju da troše novac čim ga dobiju jer očekuju da će narednog dana vrijedjeti manje, što ubrzava kretanje novca i cijene brzo rastu baš kao što se desilo u Njemačkoj poslije Prvog svjetskog rata tokom hiperinflacije u Vajmarskoj Republici. U tom periodu novac se toliko brzo trošio da je postao „vruća krompira“ niko ga nije htio zadržavati jer bi njegova vrijednost svake sekunde padala
Strah od mogućeg urušavanja monetarnog sistema i brza cirkulacija novca glavni su razlozi zbog kojih se sve više teži ograničavanju gotovine i uspostavljanju stalnog nadzora nad svim plaćanjima.Iz tih razloga uvode se ograničenja za plaćanje gotovinom i zabrane transakcija iznad određenih iznosa naprimjer 10 000 eur gotovinom, kako bi se održala kontrola nad novcem,Kontrola gotovine je veoma teška.Kada ljudi drže novac kod kuće ili u sefovima, a on brzo kruži i troši se velikom brzinom, njegova upotreba je nevidljiva i ne može se kontrolisati., niko ne može pratiti njegovu upotrebu. Inflacija, naročito hiperinflacija, može dovesti do kolapsa monetarnog sistema, što se bezbroj puta desilo u istoriji. Sve fiat valute na kraju su završile hiperinflacijom.
Kod digitalnog novca bankari imaju apsolutnu kontrolu nad novcem u opticaju. Oni tačno znaju koliko novca postoji i kako ga ljudi troše. Ako potrošnja i brzina kretanja novca naglo poraste, bankari mogu blokirati transakcije i spriječiti dalju potrošnju, čime bi mogli zaustaviti spiralu inflacije i hiperinflacije istovremeno štiteći monetarni sistem i održavajući svoj monopol nad novcem.Drugim riječima, u određenom trenutku mogli biste biti ograničeni u potrošnji svog novca. Možda će vam biti dopušteno da pokrijete samo osnovne životne potrebe, dok veća ili slobodna potrošnja neće biti moguća.Banke bi mogle ograničiti vašu potrošnju novca na računima kako bi očuvale svoj monopol i spriječile krah monetarnog sistema.
Kako se zaštititi
Ključno je što prije naučiti koristiti i razumjeti Bitcoin. Kad banke počnu ograničavati potrošnju i ne budete više mogli slobodno trošiti svoj novac, malo je vjerovatno da će se ljudi vratiti zlatu kao staroj formi novca, budući da zlato nije praktično za svakodnevne transakcije. Upravo Bitcoin može postati moderna digitalna alternativa.Bitcoin predstavlja novac koji niko ne može cenzurisati niti kontrolisati kako ga trošite. Najvažnije je da Bitcoin ima strogu monetarnu politiku poznat je tačan broj bitcoina u opticaju, što ga čini otpornim na inflaciju i hiperinflaciju. To znači da vrijednost vašeg novca ostaje očuvana.Bitcoin predstavlja najbolju formu novca koju je čovječanstvo do sada stvorilo.
U budućnosti, bankari bi mogli ograničiti vašu potrošnju hrane, poput mesa, kako bi spriječili inflaciju.Ako volite jesti meso i ne možete koristiti gotovinu, jedini način plaćanja mogao bi biti putem Bitcoina.Pretpostavimo da želite kupiti 1 kg teletine, ali bankari su odredili mjesečni limit od samo 3 kg po osobi, a vi ste već premašili taj limit i volite jesti teletinu. Kako biste to platili zlatom? Zlato se jednostavno ne može koristiti za svakodnevne transakcije.Bitcoin omogućava brze transakcije bez cenzure i niko ih ne može zaustaviti. Vaša sloboda trošenja novca na ono što želite ostaje netaknuta, a istovremeno Bitcoin štiti od gubitka vrijednosti kroz inflaciju.
Placanje bitcoinom