Poznati internet istraživač i pisac Gwern Branwen je 2011. godine, posmatrajući tehnologiju Bitcoina, primijetio da su sve ključne komponente već godinama, pa i decenijama, bile javno dostupne:
Kriptografski haševi (poput SHA-256) su bili standard.
Proof-of-Work (Dokaz o radu) je Adam Back izmislio još 1997. godine (Hashcash).
Povezani lanci podataka (Blockchain) su opisani od strane Haber-a i Stornetta-e još 1991. godine.
Asimetrična kriptografija (javni/tajni ključ) je postojala od 1970-ih.
Gwern je, iz pozicije naknadne pameti (hindsight bias), postavio logično pitanje: Ako smo imali sve sastojke, zašto je čovječanstvu trebalo više od decenije da ih sklopi u Bitcoin? Zašto smo čekali do 2008. godine?
Nick Szabo, jedan od najčešće spominjanih kandidata za Satoshija Nakamota, odgovorio je na to u svom tekstu.U nastavku donosimo prevod teksta Nicka Szaba iz 2011. godine, u kojem odgovara na pitanje zašto je trebalo toliko vremena da se pojavi Bitcoin
Nick Szabo
28. maj 2011.
Bitcoine, šta ti je toliko dugo trebalo?
Tako pita Gwern u spektakularnom prikazu naknadne pameti.
Kratak odgovor na pitanje zašto je trebalo toliko dugo jeste da ideje iza bit golda i Bitcoina nijesu bile ni približno toliko očigledne koliko Gwern sugeriše. Zahtijevale su veoma značajnu količinu nekonvencionalnog razmišljanja, ne samo o sigurnosnim tehnologijama koje Gwern nabraja a bojim se da na toj listi nedostaje jedna od najvažnijih, vizantijski otporna peer-to-peer replikacija već i o tome kako izabrati i spojiti te protokole, i zašto. Bitcoin nije lista kriptografskih funkcija to je veoma složen sistem međusobno povezanih matematičkih mehanizama i protokola u službi cilja koji je u to vrijeme bio veoma nepopularan.
Iako je sigurnosna tehnologija daleko od trivijalne, pitanje „zašto“ bilo je ubjedljivo najveća prepreka skoro svi koji su čuli opštu ideju mislili su da je to veoma loša ideja. Ja, Wei Dai i Hal Finney bili smo jedini ljudi za koje znam da su tu ideju, ili u Daijevom slučaju njegovu srodnu ideju, smatrali dovoljno dobrom da je ozbiljnije istražuju.
Pitanje „zašto“ zahtijeva tačno razumijevanje prirode dvije teške i gotovo uvijek pogrešno shvaćene teme: povjerenja i prirode novca. Preklapanje između kriptografskih stručnjaka i libertarijanaca koji bi mogli imati simpatije prema takvoj „gold bug“ ideji već je samo po sebi prilično malo, jer većina kriptografskih stručnjaka zarađuje za život u akademskom svijetu i dijeli njegove političke pristrasnosti. Čak i među tim rijetkim presjekom ljudi, kao što je rečeno, veoma malo njih je mislilo da je to dobra ideja. Čak ni zagovornici zlata nijesu bili posebno zainteresovani, jer već imamo pravo zlato umjesto pukih bitova, a online možemo plaćati jednostavno izdavanjem digitalnih certifikata zasnovanih na pravom zlatu pohranjenom u pravim trezorima, po uzoru na nekada popularni e-gold. Povrh mnoštva ovih pogrešnih reakcija i kritika, ostaju brojna otvorena pitanja i sporne tačke u vezi s ovakvim tehnologijama i valutama, od kojih se mnoge mogu razriješiti samo tako što se takvi sistemi zaista puste u rad i vidi kako funkcionišu u praksi, i ekonomski i sigurnosno.
Evo nekoliko konkretnijih razloga zašto ideje iza Bitcoina nijesu bile nimalo očigledne:
1. Samo je mali broj ljudi čitao o idejama bit golda. Iako sam ih osmislio 1998. godine, u isto vrijeme i na istoj privatnoj mailing listi na kojoj je Dai razvijao b-money to je duga priča uglavnom nijesu bile javno opisane sve do 2005. godine. Razne dijelove sam opisao ranije, na primjer ključni dio koji se odnosi na vizantijski replicirani lanac potpisanih transakcija, koji sam generalizovao u ono što nazivam sigurnim vlasničkim zapisima.
2. Skoro niko zaista ne razumije novac. Često su mi, i to vrlo uvjereno, govorili: „Novac jednostavno ne funkcioniše tako.“ Govorili su mi da zlato nije moglo funkcionisati kao novac dok već nije bilo sjajno, ili korisno za elektroniku, ili za nešto drugo osim novca. Da li onda i usluge osiguranja moraju prvo biti korisne za nešto drugo možda kao elektrane? Taj česti argument ironično je dolazio od libertarijanaca koji su pogrešno tumačili Mengerovo objašnjenje porijekla novca kao jedini način na koji novac može nastati, umjesto kao objašnjenje jednog načina na koji može nastati, i na isti način pogrešno primjenjivali Misesovu regresionu teoremu. I to uprkos tome što sam te argumente već pobio u svojoj studiji o porijeklu novca, za koju skromno predlažem da bi trebalo da bude obavezno štivo za svakoga ko raspravlja o ekonomiji Bitcoina.
Ne postoji ništa poput Nakamotove šeme tržišnih podsticaja da ljudima promijeni mišljenje o ovim pitanjima. Zahvaljujući RAM memorijama punim coina sa „planiranom deflacijom“, danas ne nedostaje ljudi spremnih da argumentuju u korist te ideje. 🙂
3. Nakamoto je poboljšao značajan sigurnosni nedostatak koji je imao moj dizajn, konkretno tako što je zahtijevao proof-of-work da bi neko bio čvor u vizantijski otpornom peer-to-peer sistemu. Time je smanjio prijetnju da nepouzdana strana kontroliše većinu čvorova i tako kompromituje niz važnih sigurnosnih osobina. Još jedna funkcija koja je očigledna unazad, ali nimalo očigledna unaprijed.
4. Umjesto mog automatizovanog tržišta koje bi uzimalo u obzir činjenicu da se težina zagonetki često može radikalno promijeniti zbog poboljšanja hardvera i kriptografskih proboja to jest, otkrivanja algoritama koji mogu brže rješavati proof-of-work kao i zbog nepredvidivosti potražnje, Nakamoto je dizajnirao algoritam usklađen kroz vizantijski konsenzus koji prilagođava težinu zagonetki. Ne mogu da odlučim da li je ovaj aspekt Bitcoina više prednost ili više mana, ali ga svakako čini jednostavnijim.