Ovaj tekst je motivisan je videom Matthewa Krattera, autora kanala Bitcoin University, u kojima govori o različitim načinima na koje se Bitcoin pokušava oslabiti, uništiti,preusmjeriti ili uklopiti u postojeći finansijski sistem.
12 napada na Bitcoin koji se dešavaju upravo sada
Bitcoin se vjerovatno neće pokušati uništiti jednom velikom i otvorenom zabranom. Takav napad bio bi previše očigledan i mogao bi proizvesti suprotan efekat, podstaći ljude da još ozbiljnije razmisle zbog čega se države, banke i velike finansijske institucije toliko plaše jednog decentralizovanog monetarnog sistema.
Da bi oslabio Bitcoin, ne moraš direktno uništiti njegov kod. Moraš promijeniti njegovu svrhu u glavama korisnika. Moraš ih ubijediti da dobrovoljno predaju svoje privatne ključeve posrednicima, da vlastiti nodovi nisu važni i da Bitcoin nije peer-to-peer novac, već samo sredstvo za špekulaciju i rast fiat cijene.
1. Povezati Bitcoin sa svim negativnim pojavama
Prvi napad odvija se u jeziku i percepciji. Bitcoin se u javnosti ne predstavlja prvenstveno kao neutralan peer-to-peer novac, već se neprestano povezuje sa kriminalom, prevarama, pranjem novca, hakerima, terorizmom i uništavanjem životne sredine.
Kada prosječan čovjek prvi put čuje riječ Bitcoin, cilj je da ne pomisli na monetarnu slobodu, ograničenu količinu novca ili mogućnost da samostalno čuva vlastitu imovinu. Cilj je da osjeti strah, nepovjerenje i moralnu odbojnost.
To je izuzetno efikasan način borbe protiv Bitcoina jer većina ljudi neće izdvojiti stotine sati da proučava istoriju novca, inflaciju, centralno bankarstvo, proof-of-work ili samostalno čuvanje ključeva. Formiraće mišljenje na osnovu nekoliko naslova koje su pročitali u medijima.
Tako se stvara unaprijed pripremljen mentalni okvir ako je Bitcoin povezan sa nečim lošim, onda svako ko ga koristi mora biti sumnjiv. Nakon toga postaje mnogo lakše opravdati KYC nadzor, ograničavanje transakcija, zabrane privatnih novčanika i druge oblike kontrole.
2. Odvući pažnju ljudi sa kriptom i shitcoinima
Ako ne možeš zaustaviti interesovanje za Bitcoin, možeš ga razvodniti hiljadama tokena, projekata i navodnih „inovacija“.
Novi ljudi uglavnom ne ulaze u ovaj prostor zato što razumiju monetarnu ekonomiju. Ulaze zbog rasta fiat cijene i želje da brzo zarade. Umjesto da uče zbog čega je Bitcoin nastao, oni odmah nailaze na beskonačnu ponudu altcoina koji obećavaju veći prinos, brže transakcije, staking, pasivnu zaradu i „sljedećih 100 puta“.
Tako se pažnja sa pitanja novca prebacuje na kockanje. Umjesto da čovjek proučava ograničenu ponudu, decentralizaciju i monetarnu politiku koju niko ne može jednostrano promijeniti, on pokušava pogoditi koji će token sljedeći porasti.
Posebno opasan oblik ovog napada jesu shitcoini izgrađeni na samom Bitcoinu. Njima se Bitcoin pokušava pretvoriti u još jednu platformu za tokene, slike, spekulaciju i špekulativne projekte.
Na taj način Bitcoin se udaljava od svoje osnovne svrhe decentralizovanog peer-to-peer novca i pokušava se ugurati u isti kazino iz kojeg je prvobitno trebalo da predstavlja izlaz.
Na kraju, kada ljudi izgube životnu ušteđevinu na shitcoinima, prevarama i propalim „projektima“, većina neće praviti razliku između Bitcoina i kripto-industrije. Umjesto da shvate da ih je uništila pohlepa i lažno obećanje brze zarade, počeće da mrze Bitcoin i smatraće ga prevarom, iako pravi Bitcoin često nisu ni razumjeli niti koristili.
3. KYC zarobljavanje i praćenje korisnika
Bitcoin omogućava čovjeku da primi i pošalje vrijednost bez otvaranja bankovnog računa i bez traženja dozvole. Međutim, ako većina ljudi do Bitcoina dolazi preko regulisanih posrednika, njegova upotreba postaje povezana sa njihovim identitetom.
KYC ne prikuplja samo ime i prezime. On može povezati identitet korisnika sa njegovim kupovinama, adresama za povlačenje i budućim transakcijama. Kada se ti podaci spoje sa analizom javnog lanca, moguće je izgraditi veoma detaljnu sliku nečije finansijske aktivnosti.
Tako Bitcoin, koji bi trebalo da smanjuje zavisnost od finansijskih posrednika, postaje uklopljen u postojeći sistem nadzora.
Korisnik tehnički može povući bitcoin u vlastiti novčanik, ali trag već postoji. Posrednik zna ko je kupio bitcoin, kada ga je kupio, koliko ga je kupio i na koju ga je adresu povukao.
Konačni cilj nije nužno odmah zabraniti Bitcoin. Dovoljno je napraviti sistem u kojem postoje „čisti“ i „sumnjivi“ bitcoini, odobrene i neodobrene adrese, dozvoljeni i nedozvoljeni novčanici. Time se pokušava napraviti nešto slično bankarskom sistemu, samo na vrhu Bitcoina.
4. Obeshrabriti ljude da koriste Bitcoin kao sredstvo razmjene
Jedan od najvažnijih narativa jeste tvrdnja da Bitcoin ne treba trošiti.
Govori se da ga treba samo kupovati, čuvati i posmatrati kako njegova fiat cijena raste. Plaćanje bitcoinom prikazuje se kao greška jer bi ono što danas potrošiš u budućnosti moglo vrijediti mnogo više.
Međutim, nijedan novac ne čuva se zauvijek. Ljudi štede zato da bi tu vrijednost jednog dana zamijenili za robu, usluge, vrijeme, sigurnost ili životna iskustva. Čuvanje vrijednosti nije krajnja svrha novca, već odložena razmjena.
Ako niko ne prima Bitcoin za svoj rad, proizvode i usluge, onda on ostaje zarobljen unutar fiat finansijskog sistema. Kupuje se fiat novcem, njegova vrijednost se neprestano mjeri fiat novcem i na kraju se prodaje za fiat novac.
Cirkularna ekonomija prekida taj krug. U njoj ljudi zarađuju, štede i troše bitcoin bez stalnog vraćanja u bankarski sistem.
Zato prihvatanje Bitcoina nije samo simboličan čin. Svaki trgovac, majstor, programer, stanodavac ili proizvođač koji prihvati bitcoin pomaže njegovom prelasku iz špekulativne imovine u stvarni novac.
5. Govoriti da je Bitcoin digitalna energija ili digitalni kapital, ali ne i novac
Izrazi poput „digitalna energija“, „digitalna imovina“ i „digitalni kapital“ mogu zvučati moderno i privlačno, ali istovremeno mogu zamagliti osnovnu svrhu Bitcoina.
Bitcoin nije nastao kao dionica, tehnološka platforma ili digitalna verzija nekretnine. Satoshi ga je predstavio kao peer-to-peer elektronski novac.
Kada Bitcoin prestanemo nazivati novcem, mijenja se i način na koji ljudi razmišljaju o njemu. Ako je samo kapitalna imovina, onda je sasvim prirodno da ga drže fondovi, banke, ETF-ovi i velike kompanije. Prosječnom čovjeku tada nije potreban vlastiti novčanik, nod niti razumijevanje mreže. Dovoljno mu je da kupi finansijski proizvod koji prati fiat cijenu Bitcoina.
Time se uklanja njegova najrevolucionarnija osobina: mogućnost da čovjek neposredno posjeduje, provjerava i prenosi novac bez posrednika.
Bitcoin može istovremeno služiti kao čuvar vrijednosti i sredstvo razmjene. Problem nastaje kada se njegova monetarna funkcija namjerno potisne, a ostane samo priča o rastu cijene i institucionalnom kapitalu.
6. Uvjeriti ljude da njihove odluke ne utiču na budućnost Bitcoina
Često se može čuti da je Bitcoin nezaustavljiv, da je već pobijedio i da će teorija igara automatski riješiti svaki problem.
Takva poruka zvuči optimistično, ali može proizvesti opasnu pasivnost.
Bitcoin nije samostalno živo biće koje donosi odluke. Njegova pravila opstaju zato što ih ljudi provjeravaju i odbijaju softver ili lanac koji krši osobine zbog kojih Bitcoin smatraju vrijednim.
Ljudi biraju koji će softver pokretati. Rudari biraju koje će transakcije uključivati. Korisnici biraju koji će lanac prihvatiti. Trgovci biraju koji bitcoin smatraju plaćanjem. Programeri predlažu promjene, ali ih korisnici ne moraju prihvatiti.
Ako se svi povuku i kažu da će „Bitcoin sam riješiti problem“, onda će odluke donositi mala grupa najaktivnijih i najorganizovanijih učesnika.
Teorija igara funkcioniše samo kroz konkretne ljudske odluke. Ekonomski podsticaji ne postoje odvojeno od ljudi koji ih prepoznaju i na njih reaguju.
Zato budućnost Bitcoina nije unaprijed zagarantovana. Ona zavisi od ljudi koji razumiju njegove osnovne osobine i spremni su da ih brane.
7. Stvoriti velike centralizovane zalihe bitcoina i koristiti ih za upravljanje tržištem
Kada se ogromne količine bitcoina skupljaju u ETF-ovima, fondovima, kompanijama i kastodi servisima, formalno vlasništvo postaje sve koncentrisanije.
To samo po sebi ne mijenja pravila Bitcoin protokola, ali stvara druge vrste moći.
Veliki vlasnici mogu snažno uticati na tržišnu likvidnost i fiat cijenu. Mogu pozajmljivati bitcoin, stvarati izvedene finansijske proizvode i prodavati potraživanja koja predstavljaju izloženost Bitcoinu bez neposrednog prenosa stvarnog bitcoina u vlasništvo kupca.
Tako može nastati „papirni Bitcoin“ — finansijska potraživanja čija ukupna količina može biti znatno veća od bitcoina koji se stvarno može isporučiti.
Dok korisnici ne traže povlačenje u vlastite novčanike, teško je znati koliko stvarnog bitcoina zaista stoji iza svih proizvoda koji obećavaju izloženost njegovoj cijeni.
Self-custody zato nije samo pitanje individualne sigurnosti. Povlačenje bitcoina iz posredničkog sistema predstavlja provjeru da li bitcoin zaista postoji i uklanja mogućnost da isti bitcoin bude obećan većem broju ljudi.
8. Normalizovati centralizaciju rudarskih poolova
Bitcoin rudarenje nije isto što i rudarski pool.
Fizički rudari obezbjeđuju računarsku snagu, ali pool često sastavlja blok, bira transakcije i šalje rudarima posao koji treba da izvrše. Ako veliki dio ukupnog hashratea koristi nekoliko poolova, praktična kontrola nad sastavljanjem blokova postaje koncentrisana.
Takva koncentracija može olakšati cenzuru transakcija, provođenje regulatornih zahtjeva ili koordinaciju odluka koje pojedinačni rudari možda ne bi samostalno prihvatili.
Problem se često umanjuje tvrdnjom da rudar može u svakom trenutku promijeniti pool. To jeste važno, ali podrazumijeva da će rudari na vrijeme prepoznati problem, koordinisano reagovati i biti spremni prihvatiti moguće ekonomske posljedice prelaska.
Zdravija struktura bila bi ona u kojoj pojedinačni rudari imaju veću kontrolu nad vlastitim predlošcima blokova i izborom transakcija, umjesto da tu odluku automatski prepuštaju nekolicini operatora.
Decentralizacija se ne smije procjenjivati samo brojem fizičkih mašina. Potrebno je gledati ko stvarno donosi odluke o sadržaju blokova.
9. Nove korisnike usmjeravati u dionice umjesto u Bitcoin pod vlastitom kontrolom
Novi korisnik danas sve češće ne dobija savjet da kupi bitcoin, povuče ga u vlastiti novčanik i nauči kako funkcionišu privatni ključevi.
Umjesto toga, nudi mu se dionica kompanije koja posjeduje Bitcoin, ETF, fond ili neki drugi finansijski proizvod.
Takav korisnik dobija izloženost fiat cijeni Bitcoina, ali ne dobija Bitcoin. Ne može ga poslati drugoj osobi, koristiti za plaćanje, držati bez posrednika niti samostalno provjeravati njegova pravila.
On i dalje zavisi od brokera, banke, berze, regulatora, uprave kompanije i tradicionalnog finansijskog sistema.
Dionica kompanije koja posjeduje Bitcoin nosi i rizike koji nemaju veze sa samim Bitcoinom: dug, razvodnjavanje vlasništva, poslovne odluke menadžmenta, regulatorne probleme i mogućnost bankrota.
Ako se čitava nova generacija uvede u Bitcoin preko takvih proizvoda, dobićemo mnogo ljudi koji se nazivaju bitkoinerima, ali nikada nisu izvršili transakciju, držali privatni ključ niti koristili vlastiti nod.
To je usvajanje Bitcoinove fiat cijene, ali nije usvajanje Bitcoina.
10. Koristiti dominantnu referentnu implementaciju za provođenje napada
Bitcoin nema centralni server ni zvaničnu kompaniju koja određuje njegova pravila. Međutim, ako ogromna većina korisnika pokreće jednu implementaciju softvera, održavaoci te implementacije dobijaju veliki praktični uticaj.
Čak i kada promjena nije dio konsenzusnih pravila, podrazumijevane postavke softvera mogu oblikovati ponašanje mreže. Većina korisnika ne pregleda svaki red koda niti ručno mijenja postavke. Oni instaliraju preporučenu verziju i prihvataju ono što dolazi kao zadana konfiguracija.
Tako referentna implementacija može postepeno početi da se doživljava kao sam Bitcoin. Kritika određenih programera ili odluka tada se pogrešno predstavlja kao napad na Bitcoin.
Ali Bitcoin nije isto što i jedan repozitorij, jedan tim ili jedan program.
Mogućnost pokretanja alternativnih implementacija ključna je zaštita od pretvaranja razvojnog procesa u centralni autoritet. Korisnici moraju imati stvaran izbor i biti spremni da ga koriste kada smatraju da dominantni softver odstupa od svrhe Bitcoina.
Kod provodi pravila, ali ljudi odlučuju koji će kod pokretati.
11. Prvo izgraditi Bitcoin slavne ličnosti, a zatim ih kompromitovati
Zajednica koja tvrdi da ne vjeruje autoritetima često ipak stvara vlastite autoritete.
Influensere, direktore, investitore i rane korisnike pretvara u nepogrešive vođe. Njihove izjave više se ne procjenjuju na osnovu argumenata, već na osnovu statusa osobe koja ih izgovara.
To stvara dvije opasnosti.
Prva je da se preko popularnih ličnosti mogu širiti ideje koje zajednica inače ne bi lako prihvatila. Ljudi vjeruju poznatom imenu, pa prestaju samostalno provjeravati njegove tvrdnje.
Druga je da se čitava zajednica može diskreditovati rušenjem nekoliko njenih najpoznatijih predstavnika. Ako se ispostavi da je neki influenser lagao, bio finansijski motivisan, učestvovao u prevari ili promijenio stav zbog vlastitog interesa, protivnici mogu njegov pad predstaviti kao dokaz da je i sam Bitcoin prevara.
Zato Bitcoin ne smije zavisiti od heroja.
Poštovanje nečijeg rada ne znači da toj osobi treba prepustiti vlastito razmišljanje. U Bitcoinu ne bi trebalo da bude važno ko je nešto rekao, već da li je njegov argument logičan, provjerljiv i u skladu sa osobinama koje želimo sačuvati.
12. Ljude koji pokušavaju riješiti probleme proglasiti napadačima
Posljednji napad predstavlja potpuno obrtanje stvarnosti.
Kada neko upozori na centralizaciju, spam, promjene softvera, slabljenje privatnosti ili udaljavanje Bitcoina od njegove monetarne svrhe, njega se proglasi ekstremistom, neprijateljem razvoja ili napadačem na Bitcoin.
Problem se više ne razmatra. Umjesto toga napada se osoba koja ga je pomenula.
Govori se da ona stvara podjele, ugrožava cijenu, plaši nove investitore ili šteti ugledu Bitcoina. Tako se mir i jedinstvo zajednice predstavljaju kao važniji od otvorene rasprave o stvarnim rizicima.
To je efikasna taktika jer većina ljudi ne želi društveni sukob. Lakše je ćutati nego biti proglašen ludakom, teoretičarem zavjere ili neprijateljem Bitcoina.
Međutim, sistem koji ne može podnijeti kritiku već je počeo da se pretvara u kult autoriteta.
Pravi napad nije ukazivanje na slabost. Pravi napad može biti pokušaj da se o toj slabosti ne smije govoriti.
Zaključak
Bitcoin nije samo kod. On je spoj softvera, ekonomskih podsticaja, infrastrukture i ljudi koji samostalno provjeravaju njegova pravila.
Zbog toga napad na Bitcoin ne mora direktno razbiti njegovu kriptografiju. Dovoljno je promijeniti kulturu korisnika.
Ubijedi ih da Bitcoin nije novac. Nauči ih da gledaju samo fiat cijenu. Odvuci ih u shitcoine. Natjeraj ih da predaju identitet, ključeve i odgovornost posrednicima. Reci im da njihovi nodovi ništa ne znače, da je pobjeda već zagarantovana i da će neko drugi zaštititi sistem umjesto njih.
Na kraju će možda i dalje postojati lanac koji se zove Bitcoin, ali će se koristiti kao obična imovina unutar istog finansijskog sistema koji je trebalo da zamijeni.
Odbrana nije komplikovana: učiti šta je novac, čuvati vlastite ključeve, pokretati vlastiti nod, koristiti Bitcoin kao peer-to-peer novac, podržavati decentralizovano rudarenje i nikada ne mijenjati vlastito razmišljanje za poslušnost autoritetima.
Bitcoin neće sačuvati njegova fiat cijena. Sačuvaće ga ljudi koji razumiju zbog čega je nastao i koji odbijaju da njegovu suverenost ponovo predaju posrednicima.