Za mnoge ljude Bitcoin je obična kocka. Neki ga smatraju piramidalnom šemom, drugi prevarom, a treći špekulacijom na kojoj pojedinci pokušavaju da se brzo obogate.
I to je potpuno razumljivo.
Kada posmatrate nešto čemu cijena za nekoliko mjeseci može porasti nekoliko puta, a zatim pasti 50% ili više, sasvim je prirodno da pomislite da je riječ o kockanju.
Ali postoji jedno mnogo važnije pitanje:
Da li je Bitcoin kocka zato što mu cijena toliko oscilira ili njegova cijena toliko oscilira zato što se još uvijek nalazi u procesu monetarizacije?
Da bismo razumjeli razliku, moramo prvo razumjeti kako nešto uopšte postaje novac.
Novac ne nastaje preko noći
Novac nije nastao tako što su se jednog dana svi ljudi okupili i dogovorili šta će koristiti za razmjenu.
Novac je nastajao postepeno, kroz tržište, trgovinu i slobodne odluke pojedinaca.
Austrijski ekonomista Carl Menger objasnio je da novac nastaje spontano, kada ljudi počnu sve više koristiti određenu robu zato što je lakše razmjenjiva od drugih.
Tokom istorije ljudi su koristili školjke, stoku, so, bakar, srebro i zlato.
Nisu svi ti oblici novca bili jednako dobri.
Vremenom su ljudi otkrivali koji bolje čuvaju vrijednost, koji su lakši za prenos, koji su djeljiviji i koje je teže proizvesti u velikim količinama.
Zlato je postalo dominantan monetarni metal upravo zato što je imalo niz osobina koje su ga činile pogodnim za novac.
Poenta je jednostavna novac ne postaje novac zato što su ga svi odmah prihvatili. Postaje novac kroz proces u kojem ga sve više ljudi dobrovoljno prihvata.
Bitcoin prolazi kroz sličan proces, ali prvi put imamo potencijalni monetarni standard koji je potpuno digitalan.
Zašto Bitcoin izgleda kao kocka?
Zamislite da se pojavi novi oblik novca koji u početku koristi samo nekoliko hiljada ljudi.
Njegovo tržište je malo, likvidnost slaba, a većina stanovništva nikada nije čula za njega.
Zatim ga otkrije još milion ljudi.
Potražnja naglo raste, ali ponuda ne može jednako brzo odgovoriti na tu potražnju.
Cijena snažno raste.
Nakon toga dio ljudi počinje prodavati, pojavljuju se špekulanti, tržište se pregrijava i cijena pada.
Spolja sve to izgleda kao ogromna kockarnica.
Ali postoji razlika između špekulacije oko neke imovine i njene stvarne korisnosti.
Ljudi su špekulisali zlatom, nekretninama, akcijama i mnogim drugim dobrima. To ne znači da ta dobra nemaju stvarnu korisnost.
Isto važi za Bitcoin.
Njegova korisnost ne proizlazi iz obećanja da će mu cijena sutra porasti.
Ona proizlazi iz njegovih monetarnih osobina: ograničene ponude, prenosivosti, djeljivosti, mogućnosti samostalnog čuvanja i činjenice da pravila mreže ne zavise od odluke jedne centralne institucije.
Špekulacija je ono što mnogi prvo primijete. Monetarne osobine su ono što dugoročni korisnici smatraju važnim.
Špekulanti mogu pomoći monetarizaciji, čak i kada ne razumiju Bitcoin
Ovo je jedan od najzanimljivijih dijelova čitavog procesa.
Ne moraju svi koji kupuju Bitcoin razumjeti austrijsku ekonomiju, istoriju novca, ili monetarnu politiku.
Neko kupuje zato što želi brzo zaraditi.
Neko zato što je čuo da cijena raste.
Neko zato što njegov prijatelj već posjeduje Bitcoin.
A neko je proveo godine proučavajući novac i zaključio da Bitcoin ima superiorne monetarne osobine.
Njihovi motivi su potpuno različiti, ali svi učestvuju na istom tržištu.
Špekulanti svojim trgovanjem mogu povećati promet i likvidnost tržišta. Istovremeno mogu pojačavati kratkoročne oscilacije cijene.
Kako tržište raste, pojavljuje se više kupaca, prodavaca, načina čuvanja i korišćenja Bitcoina.
To može olakšati njegovu dalju monetarizaciju.
Ovdje je važno razumjeti jednu stvar:
Bitcoin ne mora prvo uvjeriti milijarde ljudi da je dobar novac kako bi nastavio proces monetarizacije. Dovoljno je da se sve više pojedinaca, iz različitih razloga, odlučuje da ga koristi i čuva.
Zašto volatilnost može biti prirodan dio monetarizacije?
Zamislite tržište koje vrijedi milion dolara.
Ako na njega dođe veliki kupac, njegova kupovina može snažno pomjeriti cijenu.
Sada zamislite tržište koje vrijedi nekoliko biliona dolara i na kojem svakodnevno trguju milioni ljudi.
U pravilu, dublje i likvidnije tržište može lakše apsorbovati velike kupovine i prodaje.
Dakle, velike oscilacije nisu matematički neizbježne, ali nisu ni iznenađujuće kod imovine čija se monetarna uloga još uvijek razvija.
Ono što danas mnogima izgleda kao nestabilna špekulacija, je samo faza formiranja novog monetarnog standarda.
Zašto ljudi radije čuvaju Bitcoin nego što ga troše?
Često čujemo argument:
„Ako je Bitcoin novac, zašto njime ne kupujemo hljeb, kafu i svakodnevne namirnice?”
Odgovor je jednostavniji nego što mnogi misle.
Zamislite da imate dvije vrste novca.
Jedan ima ponudu koju centralna banka može povećavati, zbog čega njegova kupovna moć dugoročno može opadati.
Drugi ima unaprijed određenu maksimalnu ponudu od 21 milion jedinica i ne može se proizvoljno stvarati.
Ako očekujete da će drugi novac dugoročno bolje čuvati kupovnu moć, koji ćete prije potrošiti?
Vjerovatno prvi.
Upravo zato mnogi ljudi danas Bitcoin prvenstveno koriste kao sredstvo štednje.
Ovo podsjeća na logiku Greshamovog zakona, prema kojem precijenjeni novac potiskuje potcijenjeni iz opticaja kada postoji fiksiran odnos razmjene. U slobodnom tržišnom nadmetanju valuta situacija je složenija, ali je ideja čuvanja novca za koji očekujemo da će bolje zadržati vrijednost lako razumljiva.
Bitcoinov monetarni razvoj možemo predstaviti kroz tri funkcije:
Store of Value (SoV) → Medium of Exchange (MoE) → Unit of Account (UoA)
Odnosno:
Čuvar vrijednosti → Sredstvo razmjene → Obračunska jedinica
Prvo ljudi počinju štedjeti u Bitcoinu.
Kako se njegovo prihvatanje i likvidnost šire, sve više ljudi može poželjeti da ga koristi i za plaćanja.
A ako jednog dana postane dovoljno rasprostranjen i stabilan u kupovnoj moći, robe, usluge, plate i ugovori mogli bi se sve češće izražavati direktno u satoshijima.
Ljudi ne moraju razumjeti Bitcoin da bi ga jednog dana koristili
Koliko ljudi danas zaista razumije kako funkcioniše novac?
Koliko ih zna šta je monetarna baza, kako banke stvaraju depozitni novac, šta uzrokuje inflaciju ili kako su nastale centralne banke?
Većina ljudi o tome gotovo nikada ne razmišlja.
Koriste evro, dolar jednostavno zato što je to novac kojim primaju platu, plaćaju račune i kupuju proizvode.
Ne moraju razumjeti monetarnu teoriju da bi koristili novac.
Isto bi se moglo dogoditi sa Bitcoinom.
Ako postane široko prihvaćen, ljudi ga neće morati razumjeti na tehničkom nivou.
Koristiće ga zato što im je koristan.
Zato što ga prihvataju trgovci.
Zato što ga mogu lako poslati drugoj osobi.
Zato što im omogućava da samostalno raspolažu svojim novcem.
Usvajanje neke tehnologije ne zahtijeva da svi razumiju kako ona funkcioniše. Zahtijeva da dovoljno ljudi prepozna njenu korisnost.
Većina korisnika interneta ne razumije TCP/IP protokol, ali to ih ne sprečava da svakodnevno koriste internet.
Najveća promjena nastaje kada ljudi drugačije počnu posmatrati rizik
Danas mnogi ljudi razmišljaju ovako:
„Bitcoin je previše rizičan. Bolje da svoj novac čuvam u banci.”
Ali šta ako se način na koji posmatraju rizik promijeni?
Šta ako više ne budu razmišljali samo o tome koliko Bitcoin može izgubiti vrijednost u dolarima, već i koliko dolar može izgubiti kupovne moći tokom narednih dvadeset godina?
Ali znači da ljudi počinju postavljati drugačije pitanje.
Ne samo:
„Koliko je rizično posjedovati Bitcoin?”
Nego i:
„Koliko je rizično dugoročno čuvati bogatstvo u novcu čija se ponuda stalno povećava?”
Za nekoga ko razumije značaj monetarne oskudnosti, upravo to pitanje može biti početak potpuno drugačijeg pogleda na novac.
Bitcoin ne mora uvjeriti sve ljude odjednom
Bitcoin je danas istovremeno predmet špekulacije, sredstvo štednje i način prenosa vrijednosti.
Neki ga kupuju iz pohlepe. Neki iz radoznalosti. Neki zato što ne vjeruju tradicionalnom monetarnom sistemu. A neki zato što su godinama proučavali istoriju novca i austrijsku ekonomiju.
To što veliki broj ljudi Bitcoin smatra kockom ne znači da njegova monetarizacija ne može napredovati.
Monetarizacija je postepen tržišni proces, a ne glasanje na kojem većina stanovništva mora prvo dati svoju saglasnost.
Ukoliko Bitcoin nastavi dokazivati korisnost kao novac, njegovo prihvatanje može rasti čak i među ljudima koji su ga ranije odbacivali.
Ljudi ne moraju razumjeti Bitcoin da bi ga koristili, baš kao što danas ne moraju razumjeti fiat novac da bi ga svakodnevno koristili.
I možda je upravo u tome najveća ironija.